Eh, da je Zoranu Milanoviću lako, Zoran Milanović bi bio svatko! Uvođenje reda, stavljanje javne uprave gdje joj je mjesto, namjensko trošenje javnog novca, normiranje i poštovanje normi – to je, kako se čini, teško svima u Hrvatskoj, pa čak i tako uvaženoj gospodi kakva vladaju riječkim Filozofskim fakultetom. Jedna naizgled vrlo trivijalna priča koja je ovih dana objavljena pokazala je da ni najveći umovi našega grada nisu spremni lako prihvatiti civilizacijska dostignuća kao što su uvođenje reda i – naplata parkinga.

   S početkom nove akademske godine u Sveučilišnom kampusu počela su naime vrijediti nova pravila parkiranja, a riječ je o tome da zaposlenici fakulteta, kao i studenti, garažna parkirališna mjesta više ne mogu koristiti besplatno.

Za smještaj automobila u garažu mjesečno moraju izdvojiti 50 kuna, a novac se troši strogo namjenski za održavanje objekta i nije u funkciji stvaranja profita. Radi se o tri garaže, odnosno o garaži Građevinskog fakulteta, restorana te zgrade Filozofskog i Učiteljskog fakulteta koje ukupno imaju 500 parkirališnih mjesta, no pobunili su se zaposlenici Filozofskog fakulteta koji su odlučili bojkotirati odluku Sveučilišta.

Oni neće plaćati! To je odlučilo njihovo Fakultetsko vijeće, a dekan Predrag Šustar nema osobni stav o temi. On, kaže, mora poštovati odluku Fakultetskog vijeća.

   A ona se, da to prevedemo, svodi na to da 99 posto zaposlenih u Rijeci nema gdje parkirati, nema čuvano parkirališno mjesto, a ako ga ima, plaća ga suhim zlatom u komercijalnim garažama ili pak ima gradsku mjesečnu pretplatu koja je relativno povoljna, i iznosi 40 kuna mjesečno, no u tom slučaju mora imati adresu prebivališta u strogom centru grada, odnosno u zonama naplate. A ni tada nema čuvano, zajamčeno parkirališno mjesto.

   Za one koji nemaju sreće imati takvu povlaštenu karticu, samo su nebesa na pomoći. Oni parking plaćaju 10 kuna po satu u garažama ili nešto manje na ulici pod upravom Rijeka prometa, no tada ne smiju ostati parkirani duže od dva sata ili, ako slučajno 2 cm prijeđu plavu liniju, sastanke i poslove odrađuju moleći Boga na nebesima da ne prođe pauk ili komunalni redar u slučaju da zakasne pet minuta.

Koliko li je poslovnih sastanaka prošlo tako da su ljudi nervozno pogledavali u mobitele istječe li im magična 60. minuta i »smiješi« li im se nova kazna od 250 kuna Rijeka prometa. Koliko li je štetnih ugovora potpisano jer su se ljudi žurili na parking, pa nisu čitali papire pred sobom?

   Šalu na stranu, ovo je istina: zaposleni u Rijeci koji se odluče za komercijalne garaže, i rade 8 sati dnevno, plaćaju 80 kuna dnevno – što znači da »obični« građani tu uslugu plaćaju 40 puta skuplje od »neobičnih« zaposlenika filozofije. Ali oni neće plaćati niti to. Bojkotirat će.

   Treba pritom reći da ni zaposleni na drugim fakultetima u Rijeci nemaju čuvana parkirališna mjesta, osim možda onih u samim upravama fakulteta. Nijedan drugi fakultet, osim nabrojenih, nema garažu, a većina zaposlenika su jednostavno obični građani koji, kao i svi ostali smrtnici, plaćaju parkiranje.

Neki su vjerojatno u ozbiljnim problemima: naći mjesto za parkiranje u blizini Medicinskog fakulteta vjerojatno je ravno lutriji. U blizini je jedan novi gradski parking, ali naravno – on se također plaća.

   Uz to, budimo realni, ni profesorske plaće nisu socijalne – prosječna mjesečna plaća profesora na fakultetu prošle godine u Hrvatskoj iznosila je 8.119 kuna, no javna je tajna da se i na projektima zarađuje novac te se može reći da je riječ o situiranim ljudima. Ne vidi se stoga nijedan očigledan razlog zašto bi baš oni bili pošteđeni takvoga troška od 50 kuna mjesečno.

   Takav mentalni sklop, takva tvrdoglavost da ne priznaš samome sebi da nisi ništa drugo nego dio javne uprave u Hrvatskoj, i da prvi moraš podržati uvođenje pravila i poštovati ih, izvan pameti je.

U prvi mah, ova je informacija zazvučala kao vic, kao šala, no oni doista misle da se garaža u Kampusu sagradila sama od sebe, da to nema nikakve veze s poreznim obveznicima, da je ne treba održavati i da, uostalom, pravila služe da bi se kršila.

Dosta filozofski pogled na stvar, mora se priznati, no teško da će ovakva reakcija gospode s Filozofskoga izazvati empatiju ili sućut bilo koga u ovom gradu. Tvrtke propadaju, ljudi su bez posla ili čekaju plaću mjesecima, a ipak rade i pokušavaju živjeti. Samo javni sektor spava na svojim lovorikama. Njih bi pravila samo udavila.