Kad se s radija u reklami zaorila Internacionala uz gromoglasni slogan »Kazalište narodu!«, pjesma koju se inače čak i u Rijeci može čuti samo vrlo rijetko na nekim skupovima SDP-a, uglavnom u prvomajskom ozračju u Ronjgima, a i onda vrlo folklorno, čisto da se stari partizani ne bi naljutili, bilo je jasno da je kontroverzni intendant HNK Ivana pl. Zajca Oliver Frljić preuzeo upravljačku palicu u svoje ruke. Vizual je na istom tragu: logo riječkog teatra sada ima krvavo crvenu podlogu. Dežurni desničari odmah su se iznervirali.

  A onda je, za Dan neovisnosti – velikog li skandala – osvanula na pročelju kazališta i LGBT zastava. Strašno! Grozno! Ah! Sad su se već i branitelji pobunili: LGBT na dan republike, tko može toliko bogohuliti na dan kad su branitelji ginuli za domovinu Hrvatsku? Užas i strava. Još samo kad bi netko znao dati suvislo objašnjenje na civilizacijsku dilemu: zašto branitelji nužno moraju mrziti gay osobe? Tko ima pravo tvrditi da svaki branitelj nužno palicom želi prebiti osobu istospolne orijentacije? Tko ima pravo takvim predrasudama vrijeđati jedne i druge? Utoliko, Frljićeve provokacije, a ovo je tek početak – dobrodošle su.

  Predrasuda je da je Frljić došao lako u riječki teatar jer je ovo jedina liberalna i napredna sredina u Hrvatskoj. Sada vidimo da su čak i neki prominentni članovi lokalne društvene zajednice, poput pripadnika stranke koja se naziva »liberalnim demokratima«, javno protiv intendanta za kojega su prethodno u Gradskom vijeću glasali. Zašto? Jer su glasačka mašinerija, pa im je Vojko Obersnel naredio da tako glasaju? Je li moguće da imamo gradske vijećnike koji glasaju suprotno vlastitom svjetonazoru? Frljić je već otvorio mnoga pitanja, pa i politička.

  Također, predrasuda je da će Riječani tako lako prožvakati performanse koji se u svetom teatru tek spremaju. Nakon LGBT-a, sigurno slijede i Srbi. Hoće li »Aleksandra Zec« ući u narodno kazalište, može li se u nacionalnom teatru kojega plaćaju svi porezni obveznici, dovoditi u pitanje karakter obrambenog Domovinskog rata i govoriti o zločinima koji su počinjeni s hrvatske strane? Možda će na red doći i Talijani, možda Talijanska drama na daske stavi teme o kojima nikada nije progovarala – optante, esule, odnos lokalne talijanske zajednice prema matici Italiji, gdje su desne opcije godinama bile na vlasti, uvijek na korak od aplaudiranja danima stare slave, one do ’43., znate već…, a financirale su ovdašnju manjinu.

  Oliver Frljić, sa svim predrasudama koje javnost ima prema njemu, pa i »liberalna« riječka javnost, ima izvrsnu priliku da doista otvori sva manjinska, tabu-pitanja. Čovjek ima startnu poziciju kao malo tko da poimanje kazališta pomakne naprijed. Sa svojom reputacijom »enfant terriblea« već je dva koraka ispred svakog drugog tko bi dobio teatar na upravljanje. Svatko bi se morao boriti s dilemom da li da najprije uprizori Toscu ili Glembayeve, a novi intendant zna da odmah može prijeći na stvar – jer to se od njega i očekuje.

  »Mislim da je uloga kazališta da usmjerava pažnju na različite pojave u društvu i da bude katalizator za razmišljanje o različitim stavovima. Očekujem da kazalište bude otvoreno za sve inicijative, pa tako i za ovu«, rekao je čak i gradonačelnik Vojko Obersnel.

  Svjestan toga, Frljić se poslužio najjednostavnijom mogućom reklamom – provokacijom umotanom u oblatnu performansa. Svaka reklama je dobra reklama. Jer, na kraju krajeva, i njemu će se na kraju brojati samo jedno: broj prodanih karata.

  Klasična publika, ako je društveno svjesna, a sigurno se takvom voli hvaliti svom odrazu u ogledalu, jer čak i sa bisernim naušnicama u uhu i krznenom stolom oko vrata na ulazu u operu, svi se volimo praviti napredni, progresivni i osvješteni – prihvatit će rukavicu provokacije. Barem da ne ispadne neuka i out. A ako se kazalište pritom napuni i mlađom publikom, tim bolje, zašto ne. Sredovječni hipsteri od 40 godina također su već mainstream. Ta populacija također postoji, ne bi čovjek povjerovao. A pred Frljićem ostat će samo jedan zadatak – ako će se nastaviti rugati Ivi Sanaderu, doista osvještena javnost očekivat će od njega da ne izostavi ni lokalni establishment. Ima ovdje dosta karikaturalnih likova da mu inspiracije ne ponestane.