Nevjerojatna hrvatska priča: tvrtka od nacionalnog interesa koja proizvodi krvne derivate i virusna cjepiva, pritom solventna i likvidna, otpušta 200 radnika i greškom (!) pokreće stečaj, pa se direktor predomišlja i traži obustavu stečaja, a kao deus ex machina pojavljuje se riječki JGL – što je danas magična riječ za uspjeh – koji već ima spreman proizvodni pogon za cjepiva, ali za investiciju za gradnju pogona za krvne pripravke nedostaje mu još »nekih« 20 milijuna eura, pa ako država bude imala interesa da nađe novac za tu investiciju, JGL može podmetnuti leđa i prihvatiti takvu suradnju… Naravno da će država naći sredstva – pa radi se o tvrtki, zapravo instituciji od nacionalnog značaja: svaka država mora imati svoju bazu krvnih derivata, pogotovo zato što oni iz uvoza koštaju trostruko više. A dok se Vlada i JGL ne dogovore o investiciji – porezni obveznici plaćat će kroz proračune bolnica upravo tu trostruko skuplju cijenu iz uvoza. 

   Priča o Imunološkom zavodu može se sagledati iz dva kuta: prva je verzija u kojoj spretni riječki poduzetnik, dokazano uspješan, okretno i hrabro, doslovce preko noći, uočava dobru priliku i ulijeće u situaciju koju je zakuhala neodgovorna država, kao spasitelj koji će stratešku djelatnost zadržati u hrvatskim rukama, sačuvati tvrtku, a i ljudske sudbine barem dijela onih 200 otpuštenih radnika Imunološkog zavoda, koji se valjda još i sad pitaju što ih je snašlo u zadnjih 48 sati. Ivo Usmiani pritom pojašnjava da njegov JGL proizvodnju može preuzeti već krajem ove godine u svojim novim pogonima koji se tek grade u Svilnom kraj Rijeke, dok bi za njezino izmještanje na neku drugu lokaciju trebalo više novaca te dvije do tri godine, a preostala proizvodnja Imunološkog zavoda toliko vremena nema.

  Druga je verzija obrnuta: netko je znao što radi i omogućio je svjesno situaciju u kojoj će megauspješni JGL lako doći do bogomdane proizvodnje cjepiva i derivata, i to uz financijsku injekciju države, što je vječni biznis bez suvišnih zašto, obzirom da će hrvatskom zdravstvu uvijek trebati i cjepiva i krvni pripravci. 

   Dakle, samo je pitanje što je prvo bilo: kokoš ili jaje. Ako je prva verzija jedina točna, onda treba skinuti kapu i nakloniti se mudrom poduzetniku na njegovoj brzini i bistrini te ustrajno moliti boga da ima još takvih i u drugim djelatnostima koje država tako uspješno i sustavno uništava i tjera u bankrot. Jer ako nije tako, ako je slučaj aranžiran za nečiju korist, makar i korist najuspješnijih, onda cilj teško može opravdati sredstvo. 

   Možda bi za mišljenje trebalo pitati onih 200 otpuštenih… 

   Ivo Usmiani iz JGL-a pokazao je dobru volju, te izjavio da do sada ni s kim nije sjeo da o tome razgovara jer je država i u ovom slučaju pokazala nebrigu za tvrtku važnu za domaće tržište. Vrlo kritički je prokomentirao ovaj kaos oko Imunološkog zavoda. No, eto, potpredsjednik Vlade Branko Grčić kao da mu čita misli. Izjavio je odmah po izbijanju afere da Vlada pokušava pronaći partnere kako bi se nastavilo poslovanje u Imunološkom zavodu: »Pokušavamo pronaći partnere koji bi ušli u proizvodnju određenih proizvoda iz asortimana i tako omogućili nastavak poslovanja u Imunološkom zavodu u ovoj ili onoj organizacijskoj formi«, rekao je Grčić. HRT istovremeno javlja da ipak najveću štetu u ovoj priči, kao i obično, trpe građani jer Hrvatska bi mogla ostati bez niza zdravstvenih proizvoda – od krvne plazme do različitih vrsta seruma, prijeko potrebnih u liječenju mnogih vrsta bolesti pa će ih morati uvoziti, i to po znatno višoj cijeni. Očito je, žurba postoji. 

   Prije godinu dana međutim nitko se nije pitao kako to da je Imunološki zavod izgubio dozvolu za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi ili ljudske plazme i seruma životinjskog podrijetla, jer pogoni nisu udovoljavali strogim zahtjevima Svjetske zdravstvene organizacije, zbog čega tvrtka gubi 79 posto prihoda. Nitko nije primjećivao takvu sitnicu. Sada je rješenje iznenada pred vratima! Odlično – dodatne investicije za Rijeku, dodatno zapošljavanje za Rijeku, dodatni rast rejtinga za JGL. Naravno, ako se u priču ne uključi drugi dežurni spasitelj – Milan Bandić, zvani Batman, pa novi pogon sagradi u Zagrebu. 

   No, ipak, i dalje ostaje visjeti u zraku vječno pitanje: što je bilo prvo…?!