Svi misle da je lako biti Zoran Milanović – ipak, ne bi se reklo da je uvijek tako. Tek što se riješio jednog Grobničana, Slavka Linića, dobio je Grobnišćicu, Kolindu Grabar-Kitarović. I to s potpuno istom životnom filozofijom: pokažimo kakvi smo mi Grobničani, trdi na črnom kamiku, kako je kazala na Dražicama kad je prije tri dana posjetila svoje rodno mjesto i doživjela još jedne ovacije nakon nedjeljne pobjede.

   Premijer i predsjednik SDP-a dobio je tako nakon predsjedničkih izbora još jednu tvrdoglavu i upornu osobu nasuprot sebi. A da nije riječ samo o kozmetičkoj promjeni, govore Kolindine i HDZ-ove najave o tome da će u svoje ruke uzeti sve instrumente kojima može isprovocirati prijevremene izbore i natjerati premijera Milanovića da odstupi ranije nego je planirao.

   Istovremeno, šef SDP-a sigurno ne može biti zadovoljan ni odnosima snaga u ovdašnjem SDP-u, a ni distribucijom glasova na ovom području. Iako je kandidat SDP-a Ivo Josipović dobio u Gradu Rijeci 64,24 posto glasova, a u PGŽ-u 61,67 posto, te je premoćno pobijedio kandidatkinju HDZ-a koja ipak dolazi iz Rijeke, izračuni su pokazali da bi jedan posto glasova više u PGŽ-u značio i jedan posto više na razini države. Odnosno – da bi Josipović bio pobijedio da se taj bolji riječki trend preselio na cijelu državu. Primorsko-goranska županija je jednostavno lakmus papir za cijelu državu – tako je barem izračunao matematičar, ministar uprave Arsen Bauk, i pokazalo se da je bilo točno. Da je prešao 62,7 posto u PGŽ-u, dobio bi i cijelu Hrvatsku, tako kaže jednadžba.

   To su doduše iz ovdašnjeg SDP-a demantirali, rekavši da je pobjeda Josipoviću izmakla ondje gdje je ostao ispod 50 posto, a ne u Rijeci gdje je taj postotak iznad onoga koji više osvaja gradonačelnik Vojko Obersnel, pa i župan Zlatko Komadina. No, ostaje činjenica da je u Rijeci u odnosu na 2010. godinu i tadašnju Josipovićevu pobjedu »odšetalo« 11.000 glasova, a u PGŽ-u čak 22.000. Kuda su odšetali, pokazuju ankete i izbori – najprije ORaH-u i Mireli Holy, pa Ivanu Viliboru Sinčiću koji je u PGŽ-u u prvom krugu uspio dobiti više od 17 posto glasova, a na kraju i samom HDZ-u i Kolindi Grabar-Kitarović koja je ipak ostvarila najbolji HDZ-ov rezultat uopće u ovoj regiji, na razini HDZ-ovih ranih 90 ih-godina – 35 posto u Rijeci i čak 38 posto u županiji.

   Kad HDZ-ovci to preračunavaju, oni tvrde ne samo da je SDP s partnerima izgubio spomenute 22 tisuće glasova, već ih je gotovo jednako toliko i sam HDZ dobio u ovih nekoliko godina – što čini preko 30.000 glasova razlike u korist, bilo bi pretenciozno i neistinito reći – HDZ-a, ali svakako na štetu SDP-a i njihovih partnera.

   A partneri, naročito oni iz HNS-a, ionako smatraju da socijaldemokrati nisu učinili sve što su mogli za Josipovićevu pobjedu – da nacionalni stožer nije bio dobro organiziran, da lokalni stožer nije koristio infrastrukturu svih 17 stranaka koje su podržale Josipovića, da nije bilo dobre koordinacije i da je SDP podbacio. Naravno, nakon bitke lako je biti general i soliti pamet, ali činjenica je da je u Međimurskoj županiji, primjerice, Josipović prešao 70 posto podrške, kao i u Istri, a da u PGŽ-u to više nije slučaj. Godine 2010. Josipović je u Rijeci dobio 77 posto glasova u drugom krugu – sada 13 posto manje. Nema matematike koja to može pobiti.

   No, istovremeno, nitko se ne treba tome ni čuditi – pa, ovdašnji SDP je u prošloj godini doživio najsnažnije udare i najsnažnije unutarnje sukobe ikad, od 1990. godine. Rezultat Josipovića još je i dobar s obzirom što su građani imali prilike gledati u SDP-u tijekom 2014. godine. Da ne bi bilo zabune, i za sadašnjih 64 posto, što je dobar rezultat, samo je jedan isključivi razlog: ideološko, odnosno svjetonazorsko glasanje. U ovom slučaju, to doista i nisu bili glasovi za SDP kao takav, već za opciju čiji je Josipović bio sinonim – za vrijednosti poput tolerancije, antifašizma, građanskih sloboda… Biračko tijelo PGŽ-a samo je izrazilo svoj uobičajeni građanski stav. Oni u SDP-u koji si još uvijek pripisuju Josipovićev rezultat od 62 posto u Županiji i 64 posto u Gradu Rijeci, jednostavno nisu realni. Taj se rezultat neće više preslikati ni na lokalne, ni na parlamentarne izbore.

   Ne čudi, gledajući usko dnevnopolitički, što su si ga čelni ljudi ovdašnjeg SDP-a – Zlatko Komadina, Vojko Obersnel i Željko Jovanović – pokušali pripisati na tiskovnoj konferenciji na kojoj su svi zajedno analizirali izborne rezultate. To je još jedino što im je preostalo. No, oni su zapravo pomalo nalik na raštimani orkestar koji još svira na Titanicu – svaki od njih trojice pripada svojoj struji u SDP-u, praktički nemaju nikakvih dodirnih točaka i u idućim mjesecima posvetit će se tome da se međusobno likvidiraju i u borbi za listu za Sabor, a i unutar stranke, uoči državne izborne konvencije koja slijedi, bilo ove, bilo iduće godine. Pritom je Jovanović u prednosti pred ostalima – u njega Milanović još jedinoga ima povjerenja.