Sve u svemu, lagani zimski san s početka 2014., u koji nas je uspavao Massimo na Korzu, slobodno može potrajati i cijelu godinu. Nemamo se oko čega uzbuđivati, sve ide svojim tokom
Sretna Nova 2014! Riječki gradonačelnik Vojko Obersel lijepo je na Staru godinu objasnio da sada valjda i »nevjerni Tome« vide da je SDP najbolji i jedini izbor za sve u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji, nakon što su u 2013. godini ponovno premoćno dobili sve izbore, te sada mirno možemo proživjeti i novu 2014. godinu u »gradu pametnih i dobrih ljudi«, kako politika svoje birače u Rijeci voli nazivati.
No, nažalost, loša vijest za optimiste – sve je isto k’o i lani.
To znači da proračuni Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije i dalje stagniraju, odnosno da prvi pada, a drugi pluta oko istih brojki kao i nekoliko godina ranije. To također znači da i u novu godinu ulazimo bez novih projekata i investicija, osim ako ne smatramo da je »breaking news« raspis natječaja za arhitektonsko rješenje nove Delte i traženje »developera« nekakvim Hubbleom, teleskopom koji gleda toliko duboko u svemir da već vidi budućnost 2020. godine…
Slično je i s novom sveučilišnom bolnicom – potpis ugovora o javno-privatnom partnerstvu na razini je SF-a. Navodno postoji pet zainteresiranih privatnika koji bi gradili novu sveučilišnu bolnicu, ali još ih nitko nikada nije vidio. Čudo iz Međugorja malčice je realnije od ovog ugovora, koji bi se lijepo, da cijeli svijet razumije, trebao zvati pismo namjere, a ne ugovor – kao da potpisnici doista postoje. Stvarno će biti zanimljivo pratiti na našem dugom putovanju u budućnost tko su privatni investitori koji će ulagati u javno zdravstvo države u bankrotu. Poštenije bi bilo da se to zove – odgoda.
Na jednako dugom štapu je, da parafraziramo župana Zlatka Komadinu, i njegov životni projekt ceste od Rijeke do Žute Lokve, koja je isto aktualna u 2014. godini, osim što država za nju nema novca niti će ga više ikada imati, a EU zabranjuje, ne samo financiranje takvog projekta vlastitim novcem jer pravac nije uvršten u mrežu europskih koridora, nego i međunarodne tendere takvoga karaktera. Tako ostaje nada u privatnog koncesionara, koji bi vidio ekonomski interes u bušenju Velebita i gradnju ceste koja, objektivno, Hrvatskoj nasušno treba, ali – samo ljeti.
Ni na kulturnom polju ništa novoga na vidiku – Republika ide dalje, sa skresanim budžetom. Ali samo fiktivno, jer svi znamo da će do kraja godine kroz druge izvore i preraspodjele u proračunu taj projekt dobiti više novca nego što je sada nominalno planirano budući da se radi o projektu koji je gradonačelniku, jednostavno, srcu mio. Onda će opet krajem godine svratiti Državna revizija i ustanoviti da gradska uprava prenamjenjuje sredstva iz stavke u stavku, svi ćemo opet biti ljuti na te bezvezne birokrate, ali njihovo mišljenje će i dalje biti »uvjetno«, pa lijepo – nikom ništa…
Imat ćemo i dva izborna ciklusa – prvo euro-izbore u svibnju, pa predsjedničke u prosincu. Ni tu kladionica nije napeta, pa nevjerni Tome već mogu mirna srca prognozirati: u Rijeci i Istri pobijedit će SDP i kandidat Ivo Josipović. Tko bi rekao!? Hajde. Osim ako kandidatkinja HDZ-a ne bude Kolinda Grabar Kitarović, ali – i tada će svejedno pobijediti SDP.
Sve u svemu, lagani zimski san s početka 2014., u koji nas je uspavao Massimo na Korzu, slobodno može potrajati i cijelu godinu. Nemamo se oko čega uzbuđivati, sve ide svojim tokom: SDP pobjeđuje, »3. maj« smanjuje broj zaposlenih, privatne tvrtke kasne s plaćama… Idila. Pametni i dobri ljudi mogu nastaviti lebdjeti u istom zrakopraznom prostoru. Da ne kažemo, ništavilu.