Iduće srijede, 23. rujna, sastat će se na prvoj sjednici nakon ljeta Gradski odbor SDP-a Rijeke koji na dnevnom redu, među ostalim tehnikalijama, ima i točku pod nazivom: pripreme za izbore.

SDP ubrzano radi na kampanji, svako biračko mjesto ima svog koordinatora koji ima striktni zadatak ne samo pobrojiti sve potencijalne simpatizere i birače, već i obvezu aktivirati ih na dan izbora te provjeriti jesu li izašli na birališta oni i njihovi članovi obitelji i susjedi. To je stara škola Vase Brkića i ovoga puta će je primijeniti i SDP, jer je jedini način za dobar izborni rezultat upregnuti mašineriju na terenu. To jesu pripreme za izbore i o tome će sigurno raspravljati i gradski SDP.

No, hoće li riječki SDP napokon početi govoriti o politici? E, to je pitanje. Stranačko tijelo na kojem bi se trebale bistriti sve političke teme vjerojatno bi trebalo biti mjesto gdje će se otvoriti sve dileme: i zašto Vojko Obersnel nije prihvatio ponudu Zorana Milanovića da bude na listi i da potom bude ministar (vjerojatno jedini iz Rijeke) u budućoj lijevoj vladi; kako će SDP odgovoriti na zajedničku kandidaturu Ive Josipovića i Slavka Linića nasuprot SDP-a u 8. jedinici; kako to da će HDZ na svojoj listi imati neke ljude iz akademske zajednice koji doista imaju zavidne karijere, dok će se SDP opet većinom svesti na svoje profesionalne političare; kakvom vrstom kampanje odgovoriti na gužvu na ljevici koja vlada u 8. jedinici itd., itd.

Znajući raspoloženje ljudi u Gradskom odboru, koji tako rijetko Obersnelu kao stranačkom šefu u Rijeci postavljaju bilo kakva neugodna pitanja, teško da će se to dogoditi i ovoga puta.

A u bazi kuha kao nikad: članstvo je većinom užasno nezadovoljno načinom na koji Obersnel vodi organizaciju, smatraju je umrtvljenom i depolitiziranom, drže i kako je broj od oko 350 članova stranke u Rijeci sramotno nizak, a također kako Vlada ignorira potrebe i želje Rijeke na koje nema tko odgovoriti. Rijeka je ostala bez tri ministra, dobar dio projekata nije realiziran i većina SDP-ovaca jako je razočarana onime što je Vlada dala Rijeci. Svi su zabrinuti (ili sretni, možebitno, neki) što će se i Linić pojaviti na ovim izborima u 8. jedinici – ako to nije tema za ozbiljan razgovor, pogotovo nakon što je Linić javno pozdravio Obersnelovu odluku da odbije Milanovića, vjerojatno nije nijedna.

No, koliko je vrh stranke ili vrh organizacije kriv za takvu šutnju, jednako su krivi i članovi Gradskog odbora. Uz par iznimaka ljudi starije generacije koji više nemaju aktivne funkcije u stranci, velika većina na tim sjednicama vječno mudro šuti – gradski vijećnici boje se da će, ako progovore, Obersnel to zamjeriti pa ih neće staviti na listu na idućim lokalnim izborima.

Neki žele i sada u Sabor – pa također šute i mole Boga da »Svevišnji« pikne baš njih. Kad je prošle zime tema bila Energo, rasprava na gradskom SDP-u svela se na gradonačelnikov izvještaj, bez pitanja i potpitanja, a javnost zna da bi ta stvar mogla Obersnela koštati glave u političkom smislu na idućim lokalnim izborima. Svejedno, to nije uzbudilo SDP-ovce, mada je i gradska koalicija u tom trenutku visjela o koncu.

U svakom slučaju, u riječkom SDP-u vlada vječiti status quo – zna se tko je Komadinin, zna se tko je Obersnelov, a tko Milanovićev, a karavane neka prolaze. Većina ih u ovom trenutku pliva između struja jer nisu sigurni može li Milanović na parlamentarnim izborima pobijediti i tko bi mu mogao biti nasljednik ako izgubi, pa se ne žele zamjeriti ni Milanoviću ni nasljedniku – oportuno se hvataju krivine i ustrajno se prešućuje sve što bi moglo izazvati stres.

Utoliko, Gradski odbor nije ni debatni klub, on je čista formalnost. Obersnel će ispričati svoju priču o tome kako nikada neće izdati Riječane, izvještaj će se primiti na znanje, i – kraj sastanka.

Taktike, politike, kadrovi, novi projekti kojima bi se SDP suprotstavio konkurenciji koja će ovoga puta u 8. jedinci biti ogromna, teško. Čeka se da deus ex machina Zoran Milanović sve odradi sam.

Samo, ovi izbori neće se dobiti sami od sebe. Ta vremena su prošla.