Šteta što je rubirka kultura najčešće slabije čitana u medijima jer, dok predsjednička kampanja već tjednima zaklanja sve druge događaje, u toj se rubrici kad je Rijeka u pitanju već danima odigrava nevjerojatno zabavna i poučna priča o trošenju javnog novca, signifikantnija od mnogih drugih koje dominiraju.

  Naime, pokazalo se da je HNK Ivana pl. Zajca na dan 31. kolovoza 2014. evidentirao ukupni gubitak od 4.247.956 kuna, od čega samo u 2014. godini čak 1,9 milijuna kuna. Radi se o mandatu intendantice Nade Matošević-Orešković, koja je sada već u javnoj prepisci i sporu s novom upravom teatra, te tvrdi da je izložena neviđenom progonu i harangi, mada uopće ne demantira da je dug toliki i da to jest realno stanje. Samo ističe da se radi o kumuliranom gubitku od 2008. godine do danas. Kaže i kako je uslijed financijske krize osnivač kazališta – Grad Rijeka – smanjivao sredstva za program od 2,7 milijuna kuna 2008. godine na samo 400.000 kuna programske podrške 2014. godine.

  Prvo, naslijedio ju je nadobudni Oliver Frljić sa svojim suradnikom Marinom Blaževićem. Iako ih podrugljivo naziva »neiskusnima koji se predstavljaju iskusnima«, ti su ljudi u prvom redu tražili samo jedno – čiste račune u trenutku preuzimanja mandata. No, i prije nego su sjeli na te nove stolice isplivalo je 840.000 kuna duga za koji se nije znalo, a onda i još stotine tisuća kuna, sve do nevjerojatnih 4,2 milijuna. Pritom, na nesreću bivše intendantice, očito da ovaj dvojac ne »fura« želja za novcem nego za umjetničkim radom pa svi aktualni ravnatelji u »Zajcu«, kao i sam novi intendant, za sve projekte u kojima djeluju kao umjetnici – dakle kao glumica, koreograf, izvođač, redatelj ili dramaturg – ne uzimaju niti kune honorara, što bi ionako bilo protuzakonito, niti sebi isplaćuju dodatke na plaću. To nazivaju ne samo etičkom i političkom odlukom, nego i jednom od metoda spašavanja programa kazališta.

  Radi se, kad je o menadžerskom poslu riječ, o doista neokaljanoj ekipi koja širom otvorenim očima čita poslovne knjige i čudom se čudi što u njima nalazi. Da su iskusniji, kako bivša intendantica kaže, možda bi drugačije reagirali – no, eto, ljudi su se ozbiljno uhvatili posla i, gle čuda, neopravdani troškovi nisu im jasni. Pa su sve prijavili reviziji i Ministarstvu financija. Kakvo iznenađenje! Uz to su Matošević, opravdano, optužili i za socijalnu neosjetljivost pitajući se što bi o tome imali za reći radnici 3. maja, »Rikarda Benčića« ili Vulkana.

  Tu se krije i druga loša sreća bivše intendantice – ona je, nažalost, sada na vlastitoj koži osjetila što znači imati, pa potom nemati podršku politike i lokalnih političkih zaštitnika. Dugo je bila bliska gradonačelniku Vojku Obersnelu i možda ju je ponio taj osjećaj zaštite koji je, vjerojatno samo po dojmu, imala. Ali, stvar se okrenula preko noći – Odjel za kulturu i pročelnik Ivan Šarar skloniji su sada avangardnijoj i modernijoj Frljićevoj ekipi i čim se kišobran zaštite lokalne političke moći za nju zatvorio, našla se na udaru kritika, neugodnih upita i prijava.

  Vrlo neugodno, doista, jer donedavno je odnos snaga bio drugačiji, ali utoliko je ova priča poučna: svakome tko misli da će dovijeka imati zaštitu nekih političkih mentora, potpuno nebitno kojih i o kojoj se političkoj boji radio, pa onda pod tom zaštitom postaje i bahat i neodgovoran te izgubi naviku podnošenja računa za to nadležnim institucijama, vrlo se lako može dogoditi ovakav pad. Politika te može podignuti u zvijezde, ali zaštititi te neće ako se pokaže da si neodgovorno baratao javnim novcem. Gradski Odjel za kulturu i gradski čelnici danas su glavni kritičari lika i djela Nade Matošević, a gradonačelnik Obersnel već vjerojatno priprema neki svoj tipični duhoviti odgovor gradskoj opoziciji za situaciju kad ga na sljedećeoj sjednici Gradskog vijeća prozovu da je i sam kriv za ovu situaciju. Na žalost bivše uprave »Zajca«, ove se sezone nosi Frljić. S tom razlikom što je on valjda dovoljno mudar da pazi na svoje troškove.