Ovaj tekst zapravo uopće ne bi trebao postojati. Činjenicu da je sin pročelnice gradske uprave Rijeke za komunalni sustav zaposlen u komunalnom društvu Vodovod i kanalizacija uopće ne bi trebalo komentirati. To bi se, naime, trebalo podrazumijevati samo po sebi da dugogodišnja šefica, dapače alfa i omega riječkog komunalnog sustava Irena Miličević, ne samo da neće zaposliti svoga sina u nekom od komunalnih poduzeća, nego da je trebala zabraniti takvu ideju, ma odakle došla, iz KD-a ili pak od samog člana njezine obitelji. 

   Naravno da je sin Miličević izabran na javnom natječaju, i naravno da je zadovoljio sve tražene uvjete. Ali to uopće nije bitno. Nije se trebao, niti smio, ni natjecati. Zato je potpuno bespredmetno pisati o tome. 

   Još je manje potrebno spominjati da je, nakon što se afera otkrila, pročelnica gradonačelniku Vojku Obersnelu trebala ponuditi mandat na raspolaganje. Iako je riječ o profesionalnom radnom mjestu, dakle ne o izabranom na mandat, pročelnica je trebala preuzeti odgovornost i ponuditi da s te funkcije ode. Naravno, o tome je trebalo informirati i medije, kako bi javnost saznala da postoji dobra volja da se preuzme odgovornost za nemili slučaj. 

  To se, nažalost, nije dogodilo. A bilo bi također potpuno suvišno upozoriti da je gradonačelnik, kad se to već nije dogodilo, sam morao zatražiti ostavku pročelnice. Umjesto toga, on je izjavio, doslovno: »Ne sudjelujem u procesu zapošljavanja djelatnika društva Vodovod i kanalizacija niti kao gradonačelnik, niti kao predsjednik Skupštine tog društva. Ne raspisujem natječaje i ne odabirem kandidate, niti sam na bilo koji drugi način uključen u taj postupak. Što se tiče pročelnice Miličević ona nije dužnosnik nego službenik«. I to je sve što je gradonačelnik izjavio ili poduzeo. Dakle, nije poduzeo ništa. Ni protiv pročelnice, ni njenog sina, ni komisije koja mu je fino »složila« tu aferu, baš u trenutku kad mu je to najmanje trebalo, jer popularnost mu je pala zbog Energa i niza drugih slučajeva. No, doista o tome ne bi trebalo pisati niti slova. Ovaj tekst nema smisla. Gradonačelnik je to sam trebao učiniti. Nije, pa je tim više besmisleno nakon svega i dalje upozoravati na to. 

  Možda je jednako tako, ako ne i više, besmisleno primijetiti da je na slučaj reagirala cijela riječka oporba, ali ne i HDZ. Svi su osudili aferu, ali čelnik HDZ-a Lucijan Vukelić ostao je nedostupan za komentar. HDZ, kao ni SDP, nema potrebu to komentirati. 

   Ne treba ni napominjati koliko je bespotrebno i na to ukazati. 

   I tako, ovaj tekst nije potreban. Na njega je čak nepotrebno pisati i demantije. Dogodila se ružna afera, baš s pročelnicom koja je vjerojatno najsposobnija u timu »službenika« riječkoga gradonačelnika, no u Gradu Rijeci kao da se ništa nije dogodilo. Nula. Zero. Ništa. Odnos prema građanima i javnosti, nula bodova. 

   Onda zaboravimo i ovaj tekst. On ničemu neće pomoći. Neće biti ostavke, smjene, čak ni najpristojnijeg scenarija nuđenja ostavke, koja bi potom bila odbijena. A to bi bio minimum minimuma, samo da se zadovolji osnovna forma u demokratskom, normalnom društvu.