Formiranje tzv. riječke urbane aglomeracije dodatno je podijelilo lokalnu politiku – HDZ-ove općine i njima bliski nezavisni načelnici, ali ne samo oni, ni u snu ne žele potpisati partnerstvo s Gradom Rijekom, sigurni da ih, kao prvo, Vlada pokušava prevariti, a drugo, da ih Rijeka želi na mala vrata integrirati i usisati.

  Radi se o formatu putem kojega bi lokalne jedinice u okružju velikih gradova trebale lakše pristupati EU fondovima i sredstvima. Lokalni javni razvojni projekti bi se integrirali i zajednički financirali te bi se naprosto lakše ubirao europski novac. Naime, u svrhu prilagodbe ciljevima i kriterijima Europske unije po pitanju regionalnog razvoja u prosincu 2014. godine Sabor je usvojio Zakon o regionalnom razvoju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2015. godine. Novo zakonsko rješenje donosi mnoge novosti u vezi sa strateškim planiranjem na lokalnoj i regionalnoj razini: uz obvezno strateško planiranje na razini velikih gradova, najveća novost je formiranje četiri urbane aglomeracije – zagrebačke, riječke, splitske i osječke. Urbana aglomeracija Rijeka, kako je definira zakon, imat će sjedište u Rijeci, imat će svoje Partnersko vijeće i zajedničku razvojnu strategiju. Uz Rijeku, aglomeraciju bi činili Bakar, Čavle, Jelenje, Kastav, Klana, Kraljevica, Kostrena, Lovran, Matulji, Mošćenička Draga, Omišalj, Opatija i Viškovo.

  No, kad je riječki prsten u pitanju, zasad je rezultat loš po taj projekt: samo tri od osam jedinica je prihvatilo sudjelovanje, a iz HDZ-a se pitaju zašto Rijeka nije za svoje partnere uzela i Crikvenicu ili Novi Vinodolski koji joj također gravitiraju, ako su u paketu mogli biti i Opatija i Omišalj. Smatraju da je riječ o čistoj politici – SDP-ova vlast u Rijeci želi sebi politički bliske općine, poput Omišlja ili Opatije, a kako Bakar nisu mogli izbjeći zbog geografskog položaja, i on se tu ipak našao. Očito misle da bi im HDZ-ovi načelnici minirali projekte koji bi na kraju trebali opet graditi samo Rijeku, a ne okolicu, kažu u HDZ-u.

  Bakarski gradonačelnik Tomislav Klarić posebno oštro demantira mogućnost da se njegov bogati Bakar s Industrijskom zonom priključi aglomeraciji. Ni pod razno ne vjeruje ministru Branku Grčiću kao ni SDP-ovom gradonačelniku Obersnelu. Ali protiv su i neke druge jedinice, koje nisu HDZ-ove – primjerice Općina Kostrena. Naravno, opet jedna jaka jedinica koja misli da za sebe može od EU dobiti više novca nego u paketu sa svima ostalima, i zato je jasno zašto jake lokalne jedinice bježe od takve kape ili kišobrana nad svojom glavom.

  Ministar Grčić svima je njima poručio da se urazume (to je ovih dana popularno) i da iskoriste sve prilike za EU novce, pogotovo kad su kapitalni komunalni projekti u pitanju. Ljudi, ne budite suludi, možemo dobiti novce samo ako se ujedinimo, poručio im je Grčić baš iz Rijeke. No, čini se da ih nije baš impresionirao – potpisivanje partnerstva za urbanu aglomeraciju ide lošije od planiranog.

  Načelnici koji se tome protive načelno smatraju da SDP-ova Vlada od Grada Rijeke želi stvoriti novu Zajednicu općina Rijeka, a pokazatelji o komunalnom standardu govore da su se sve općine i gradovi u PGŽ-u od 1993., otkako vrijedi ovaj ustroj, zaista bolje razvijale samostalno nego pod kapom Rijeke. I istina je – ovim sadašnjim ustrojem samo Rijeka gubi. Ona je 1991. godine imala 165.000 stanovnika, a danas svega 129.000. Pada gospodarska aktivnost i broj stanovnika, te bi Gradu Rijeci sigurno dobro došlo takvo grupiranje, među ostalim i zato jer Grad sam može teško krenuti u veće nove kapitalne komunalne projekte koji završavaju u uskim granicama od Kantride do Pećina.

  No, silom ne ide ništa, i što se više Obersnel trudi da uvjeri kolege da je to važno, toliko se neki od njih više opiru. Što je najgore, čak i neki SDP-ovi načelnici bili su nezadovoljni prezentacijom projekta od strane Grada Rijeke i prolongirali su svoje odluke. Čini se da čak ni za njih Obersnel nije bio dovoljno uvjerljiv.

  Naravno, integriranje radi lakšeg pristupa EU novcima pitanje je pameti i odgovornosti. Svatko tko želi zajedničko dobro, a ne pojedinačno, trebao bi u tome sudjelovati. Riječ je ipak o pet posto sredstava koje Hrvatska dobiva iz Europskog fonda za regionalni razvoj, dakle 80 milijuna kuna godišnje sveukupno. No, to za oporbene načelnike nije dovoljan argument.

  Što će se na kraju dogoditi? Kako upozorava župan Zlatko Komadina, vjerojatno će Vlada uspjeti nametnuti svoje. Naime, izjašnjavanje lokalnih vijeća samo je formalnost, nije zakonska obveza. Zato će biti po starom: tko se zadnji smije, najslađe se smije. A tko ostane izvan kruga dodatnog EU novca, možda će ipak na kraju moći samo – žaliti. Novac će se svejedno podijeliti.