Rijeka je upravo napravila korak od sedam milja. Gradsko vijeće je jednoglasno prihvatilo izmjene Odluke o korištenju površina javne namjene i nekretnina u vlasništvu Grada, kojima se propisuje da se gradske površine i objekti ne smiju koristiti za isticanje ili promicanje simbola i poruka kojima se veličaju fašizam, nacizam i ustaštvo.

Odluka je usvojena nakon što je gradonačelnica Iva Rinčić predložila vlastiti amandman, a vijećnici Možemo!, PGS-a, IDS-a i SDP-a povukli svoj prvotni prijedlog. Što je još važnije, bez mnogo filozofije, prijedlog je podržao i HDZ. Riječju, svi u Gradskom vijeću. Stvar je jednostavna – korisnici javnih površina, nekretnina i pokretnina u vlasništvu Grada dužni su poštovati ustavne vrijednosti, ljudska prava i dostojanstvo građana, a javne površine i objekti ne smiju se koristiti za isticanje simbola i poruka kojima se veliča fašizam, nacizam i ustaštvo, uključujući ustaški pozdrav ZDS. Za razliku od oporbenog prijedloga koji se odnosio na »štandove«, amandman Ive Rinčić obuhvatio je širi krug oblika korištenja gradskih površina i imovine. A gradonačelnica se u svom pojašnjenju jasno odredila kad je rekla da je Rijeka antifašistički grad, i da će to i ostati. Time se riječka gradonačelnica, koju su dugo optuživali da je ideološki pogubljena i neodređena, jasno stavila na onu stranu na kojoj i jesu, i kako većinom žive Riječani. U Rijeci su ustaški ispadi i ZDS zapravo strano tijelo, izuzetak, rijetka pojava na koju javnost i reagira sa zgražanjem jer nije navikla na takvo nepotrebno srljanje nekih mladih koji možda ne znaju dovoljno o hrvatskoj povijesti, a posebno ne o povijesti Rijeke. Ako je ijedan grad osjetio što znači fašizam, to je Rijeka.

I njena politika nije politika »protiv« Armade – to je više pokušaj jedne profesorice, što je Rinčić do jučer bila, da pedagoški podsjeti mlade, pa i one u Armadi, da sebi čine krivo kad se pozivaju na takve pogrešne i nepotrebne iskaze takozvane ljubavi prema domovini ili svom gradu.

Ako se ičim Rijeka ne treba braniti, to je ZDS – Rijeka je bila velika žrtva fašizma, a ustaše je svakako od fašizma nisu obranile. Istovremeno, Rijeka je u Domovinskom ratu dala svoj maksimalni doprinos jer je odaziv na mobilizaciju bio najveći u Hrvatskoj, i to nije nikakva fraza nego statistička i povijesna činjenica. Stoga ni HOS nitko ne dovodi u pitanje, s ulogom koju je u početku rata imao. I odličnu lekciju o tome očitala je svojim prijedlogom gradonačelnica. Činjenica da je prijedlog bespogovorno i bez zahtjeva da se izjednačavaju »svi totalitarizmi«, podržao i HDZ, još je jedan dokaz zrelosti Rijeke. Srećom, tu nema na horizontu Ivana Penave i DP-a sa zahtjevima o tome da vaganje ZDS-a nužno mora završiti i vaganjem crvene zvijezde s druge strane. Taj balans u Rijeci nije ni potrebno tražiti jer su tu ljudima stvari uglavnom dosta jasne, pa je i lokalni HDZ bez problema podržao Rinčićkin prijedlog. On je očito toliko samorazumljiv i stvar zdravog razuma, da nije bilo razloga da ga itko dovodi u pitanje – ni HDZ, pa ni Most, niti itko drugi.

Ova odluka Gradskog vijeća, međutim, dokaz je i da je Iva Rinčić položila glavni politički test, veliku maturu svoje vlasti nakon godinu i pol dana od preuzimanja vlasti – ne samo da joj je bez problema u četvrtak prošao rebalans proračuna, što znači da mirno kontrolira većinu u Gradskom vijeću, nego je i ovako osjetljivu odluku o kojoj je ovdje riječ donijela bez puno buke.

A to znači da je na vrijeme odradila razgovore s vijećnicima svih stranaka, da je bila pripremljena, da nije improvizirala i da se pripremila kao iskusan političar koji zna politički zanat. Uz to se, dakle, i ideološki vrlo jasno pozicionirala kao političar koji može biti neovisan, ali ne i ideološki pogubljen, što joj se često zamjeralo i s lijeva i s desna. Potvrdila je da diše s gradom koji je doista uvijek bio antifašistički, a da to pritom ne znači nikakvu koaliciju sa SDP-om – koji je danas pogubljeniji od drugih. Jednako tako, kod glasanja o rebalansu, ostavila je zajedno protiv sebe i SDP i HDZ, što dokazuje da u Rijeci dvije velike stranke više nisu potrebne da bi se čvrsto držala vlast. To je zapravo jedan jako zanimljiv eksperiment u koji su Riječani zagazili na izborima 2025. kad su Ivi Rinčić dali povjerenje, a ona ga je, eto, sada i opravdala.

Kad je riječ o ideologiji, dakle, položen je ispit. Sad još ostaju dvije i pol godine da se dokaže može li njena vlast realizirati i neke važnije, veće projekte.