Drago Kraljević

Renzi “ubio” Contea da bi preživio

Drago Kraljević

REUTERS

REUTERS

Vjerojatno jedan od glavnih uzroka ove političke krize leži u tome što Renzijeva taština jednostavno ne može podnijeti marginalni utjecaj vlastite stranke. Po svemu sudeći, riječ je o očajničkom potezu dugogodišnjeg političara, stranačkog lidera i bivšeg premijera, koji izazivanjem krize izvršne vlasti želi pod svaku cijenu – ne pitajući se za posljedice – popraviti vlastiti katastrofalan politički rejting

placeholder


Matteo Renzi, bivši talijanski premijer, nekada glavni tajnik Demokratske stranke (PD), sada predsjednik političke stranke Italia Viva, početkom godine iznenada je povukao iz Vlade svoja dva ministra i državnog podtajnika. Time je uskratio podršku Vladi, što je vladajuću koaliciju dovelo u situaciju da je izgubila većinu u parlamentu.
Na iznenađenje mnogih, premijer Giuseppe Conte nije dao ostavku, već je odlučio od Zastupničkog doma i Senata, zatražiti ponovno izglasavanje povjerenja, provjeravajući tako, postoji li neka nova većina. Drugim riječima, Matteo Renzi je odlučio namjerno izazvati krizu Vlade i srušiti njezinog premijera. Pritom je oštro napao Contea, zbog, navodno, »lošeg upravljanja pandemijskom krizom i sredstvima Fonda za obnovu EU-a.« Time je Renzi sa strankom Italia Viva preuzeo ogromnu odgovornost za posljedice otvaranja političke krize. Odmah se oglasila desnica zahtijevajući da Conte mora dati ostavku. »Idemo na nove izbore«, poručila je desnica.


Očajnički potez


Što se zapravo dogodilo?
»Da bi Renzi mogao preživjeti s dva posto podrške birača, mora ‘ubiti’ Contea. Sve ove izgovorene prijetnje samo su lažne prijetnje. To Renzi veoma dobro zna, ali mora tako nastaviti, jer će možda stići novi premijer, koji će mu biti zahvalan«, smatra Marco Rizzo, glavni tajnik KPI-a i bivši zastupnik i europarlamentarac. Komentirajući vladinu krizu, poznati talijanski intelektualac, filozof i bivši gradonačelnik Venecije, Massimo Cacciari, između ostalog je izjavio: »Danas smo suočeni s opstankom talijanskog društva, što nema puno veze s političkom ravnotežom«.
Vjerojatno jedan od glavnih uzroka ove političke krize leži u tome što Renzijeva taština jednostavno ne može podnijeti tako marginalni utjecaj vlastite stranke. Po svemu sudeći, riječ je o očajničkom potezu dugogodišnjeg političara, stranačkog lidera i bivšeg premijera, koji izazivanjem krize izvršne vlasti želi pod svaku cijenu – ne pitajući se za posljedice – popraviti vlastiti katastrofalan politički rejting. Prema istraživanju IPSOS-a, gotovo svaki drugi Talijan ne razumije razloge ove političke krize.
Nakon mnogobrojnih polemika u medijima i parlamentu, 19. siječnja, Senat je sada bivšem premijeru Conteu, izglasao povjerenje sa 156 glasova za, 140 protiv i 16 suzdržanih. Razlika između glasova u korist vlade i onih protiv nje bila je manja od 18. Da su, primjerice, Renzijevi senatori glasali protiv povjerenja (a bili su suzdržani!), vlada bi već tada pala. Conteu je bilo potrebno prijeći prag od 161 glasa senatora. Već tada je bilo jasno, da u državi koja se nalazi u tako teškoj pandemijskoj i gospodarskoj krizi, s takvom većinom više ne može normalno vladati. Povjerenje aktualnom premijeru, potvrdio je i Zastupnički dom (Camera) s 321 za, 259 protiv i 27 suzdržanih. Time je potpora Vladi znatno oslabila. Glasovi Renzijeve stranke u toj konstelaciji političkih snaga i dalje su bili odlučujući.
Francuski Le Monde je nakon glasovanja objavio da je »Conte time dobio povjerenje, ali je njegova koalicija sada znatno oslabila.« Financial Times pak ističe: »Conte je politički preživio glasanje, ali je koalicija bila suviše krhka i s takvom krhkom koalicijom se ne mogu rješavati ozbiljni ekonomski izazovi i COVID«. »Renzi je »Demolition Man/rušitelj«, ocjenjuje Financial Times.


Produbljivanje krize u sjeni pandemije

Produbljivanje krize u Italiji odvija se u pozadini pandemije koronavirusa, u kojoj je umrlo više od 85.000 Talijana – što je drugi najveći broj umrlih u Europi nakon Britanije i šesti na svijetu. Zdravstvena kriza izazvala je najtežu recesiju u Italiji od Drugoga svjetskog rata, a vlada nastoji sastaviti plan kako najbolje utrošiti oko 200 milijardi eura sredstava Europske unije za pomoć oporavku gospodarstva. Ova kriza bi mogla onemogućiti donošenje toga programa državne pomoći za potporu sektorima pogođenim zatvaranjem zbog epidemije virusa. Upravo su jedna od glavnih Renzijevih pritužbi na Contea premijerovi planovi o tome kamo usmjeriti tih 200 milijardi eura (243 milijarde dolara). Renzi je optuživao Contea da pokušava zaobići parlament u odlučivanju, a njegov plan smatra neprihvatljivim. Zbog toga su ministrica poljoprivrede Teresa Ballanova i ministrica obitelji Elena Bonetti iz stranke Italia Viva su glasale protiv, smatrajući da bi Rim trebao aplicirati za sredstva iz europskog fonda za opravak i Europskog stabilizacijskog fonda (ESM). Conte i M5S su odbacili prijedlog dviju Renzovih ministrica te su se odnosi u koaliciji zaoštrili, a rezultat svega bio je izlazak Italie Viva iz vlade.

Najnegativniji vođa




U međuvremenu je Matteo Renzi zbog izazivanja krize postao najnegativniji politički vođa u Italiji. Unutar takvog scenarija, sukob između Renzijeve stranke Italia Viva i premijera postao je neugodan i žestok. Bivši predsjednik Zastupničkog doma, iskusan političar, sada senator, Pierferdinando Casini, rekao je da je bivšem premijeru Conteu predložio da odmah podnese ostavku nakon sukoba s Renzijem. »Takvim potezom cjelokupna odgovornost za krizu pala bi u potpunosti na Mattea Renzija. Međutim, Conte to nije učinio i sada je i on postao dio problema«, kaže Casini.
Silvio Berlusconi je stalno podržavao Renzija u rušenju premijera. Kriza Vlade – kako je Renzi zamišljao – trebala je njegovoj stranci Italia Viva povećati rejting s obzirom na to da uživa povjerenje od samo tri posto birača. Međutim, to se nije dogodilo. Pojedine ankete o istraživanju javnoga mnijenja pokazuju da 53 posto Talijana smatra da je Renzi pogriješio kada je odlučio rušiti vladu. Postupak bivšeg premijera osuđuje 74 posto glasača PD-a i 79 posto onih koji glasuju za Pokret 5 zvjezdica. Istovremeno, postupak Renzija podržava čak 53 posto glasača desnice Fratelli d’Italia/Talijanska braća (sljednik Nacionalnog saveza).
Premda je nakon ostavke Contija još preuranjeno donositi konačne zaključke o posljedicama namjerno izazvane političke krize, Supermedia AGI/YouTrend, objavila je istraživanje koje pokazuju neke trendove. Salvinijeva Lega/Liga (desnica) s 23,1 posto i dalje ostaje prva stranka u zemlji, unatoč padu od 0,5 posto. Slijedi Demokratska stranka/Partito democratico (lijevi centar) s 20,1 posto i identičnim padom od 0,5 posto. Na trećem mjestu su Talijanska braća/Fratelli d’Italia (desnica) sa 16,3 posto podrške (porast od 0,1 posto), zatim Pokret 5 zvjezdica/Cinque Stelle (postideološka stranka) s 15 posto i padom od 0,1 posto, Naprijed Italija/Forza Italia s 8 posto i porastom podrške od 0,6 posto, Ljevica/Sinistra s 3,2 posto podrške i tek tada Renzijeva Italia Viva s 3 posto podrške, odnosno padom od 0,1 posto.


Mučna atmosfera


Talijanski predsjednik Sergio Mattarella je tijekom prve faze političke krize tražio od premijera politički jaku i stabilnu vladu koju do ovog utorka Conte nije uspio osigurati. Može li Conte, ako ponovo dobije mandat za sastavljanje nove vlade osigurati većinu bez Renzija? Njegova bivša stranka, Demokratska stranka (PD), krizu talijanske vlade je nazvala »ozbiljnom pogreškom, koja je stvorila zabunu u javnome mnijenju i drugim europskim vladama, zbog koje će cijela zemlja sada morati platiti visoku cijenu«. Demokratska stranka u toj igri, u kojoj još mnogo toga nije sigurno, najviše riskira. Renzi je prije Conteove ostavke, kako prenosi Corriere della sera, stalno tvrdio: »Bez nas (Italia Viva), Conte ne može biti premijer.«
U utorak, 26. siječnja, premijer Conte je morao staviti mandat na raspolaganje Sergiju Mattarelli. Time je završena prva runda političke krize koju je započeo Renzi. Već u srijedu u Senatu je osnovan novi klub od deset senatora pod nazivom Europeisti-Maie-Centro Democratico koji želi podržati Contea bude li dobio mandat za sastavljanje nove vlade. S obzirom na to da je riječ o istom broju senatora koji su ga 19. siječnja podržali, to znači da bez Renzijevih senatora još uvijek nedostaje potrebna i stabilna većina.
Kao posljedica ove krize, nastala je mučna politička atmosfera, prepuna neizvjesnosti, mogućih novih zamki i podmetanja, tvrdoglavosti i kalkulacija. Nakon ostavke premijera, iz ureda talijanskog predsjednika objavljeno je sljedeće priopćenje: »Giuseppe Conte dao je ostavku na mjesto premijera i sada se otvara komplicirana politička i ustavna faza, koja će završiti tek kada novi premijer i njegovi ministri dadu prisegu pred predsjednikom Republike.«


REJTING NAKON “POTRESA”

• Lega/Liga (desnica) → 23,1% (-0,5%)
• Demokratska stranka/Partito democratico (lijevi centar) → 20,1% (-0,5%)
• Talijanska braća/Fratelli d’Italia (desnica) → 16,3% (+0,1%)
• Pokret 5 zvjezdica/Cinque Stelle (postideološka stranka) → 15% (-0,1%)
• Naprijed Italija/Forza Italia → 8% (+0,6%)
• Ljevica/Sinistra → 3,2%
• Italia Viva → 3% (-0,1%)

Bez presedana


Mattarella se nakon ostavke Contea, nije odmah odlučio povjeriti mu novi mandat, već kreće u široke konzultacije s političkim strankama. Ako će Conte biti po treći put izabran za premijera, to će istovremeno biti presedan u zapadnoeuropskoj demokraciji. To bi značilo da će isti čovjek voditi treću vladu s potpuno različitim većinama, od kojih su dvije – po temeljnim načelima zapadne demokracije – potpuno nespojive/nekompatibilne. Najprije je bio premijer vlade desnice, potom vlade lijevog centra. Godine 2019. bez ikakvih je problema prihvatio populizam, kojeg je kasnije zamijenio s liberal-socijalizmom jer je njegova jedina ambicija bila premijerska fotelja.
Sada se u igri ponovno pojavljuje Matteo Renzi sa strankom Italia Viva, koji ne isključuje moguću suradnju s Conteom, ali pod uvjetom da nova Vlada bude formirana po »Modelu Ursula«. To konkretno znači, da bi se koaliciji trebala priključiti i Berlusconijeva Forza Italia. Tijekom narednih dana predsjednik Sergio Mattarella pomno će saslušati sve političke stranke, odvagnuti njihove prijedloge i želje i na kraju ocijeniti postoje li realne šanse za novom stabilnom političkom većinom.
Kriza se nastavlja, Renzi još ne otkriva karte jer usporedno razmišlja i o alternativi bez Contea. Ne bude li nitko mogao predložiti stabilnu političku većinu, Mattarella će biti primoran raspustiti parlament i raspisati nove izbore. Redovni izbori trebali bi biti tek za dvije godine.