Siniša Pavić

Redikulizacija je prijetnja sigurnosti zemlje 

Siniša Pavić

Foto: Darko Jelinek

Foto: Darko Jelinek

Jutro dokine redikulizaciju, barem na čas dok zraka ne uhvate dionici. Lijepo je to, lijepo poput činjenice da dva obična nevina tipfelera mijenjaju sve. Nabolje!? Vrag bi ga znao, ma ovako tipfelerično stoput je ilustrativnije. Redikulizacija vs. radikalizacija. Uoči razliku. Sigurno ćeš pogriješiti!

placeholder


Hrvatska je najljepša u zoru. Lijepa je kad vozite magistralom uz more, kad čekate da sunce pređe preko brda pa vam bezobrazno udari u oči i kad slušate Jutarnju kroniku Hrvatskog radija.


​Hrvatska se čini bolja u zoru jer se Kronika mahom bavi onim što je bilo i onim što će tek biti. Doduše, brojke o zaraženima su i u ranu zoru strašne, ali se čini jutrom da će za dana biti bolje. I dug države drogerijama je strašan, ali ima još dana da se i to sredi pogotovo kad čuješ premijerov glas kako kaže: »Sredit će se to.« I drugih je strašnih stvari poput ovršenih, no onda u čas dođe vijest neka iz kulture, pa malo sporta, pa najava sunčana dana i Hrvatska bude baš lijepa u zoru.


Govor dionika


Nakon Kronike dana krenu emisije po lokalnim radijskim ispostavama javnog radijskog servisa. Da ne bi bilo da je sve u valceru, narodu se uz doručak serviraju ozbiljne teme. Ozbiljne, a opet one koje ne stižu na red valjda nikad nego nakon Kronike dana koja je u zoru. Kadikad se tu uistinu mogu čuti bravure, poput one od neki dan kada je urednica i voditeljica ranojutarnje centralne teme ugostila momče što među poduzetnicima skrbi za prijevoznike, ali ne one autobusne već one što kombijima razvoze turiste, učenike i njima slične. O, kako ga je samo navukla na tanak leda vješta voditeljica. Prvo ga je pustila da opravdano vapi za pomoći jer nemaju koga voziti u godini Covida i svi će u stečaj ako im se štogod ne olakša, a kad se činilo da će s njim suzu pustiti otprilike mu reče: »U redu je sve, ali ima i važnijih stvari, recimo opaki dug drogerijama i lijekovi što ih zbog toga bolnice nemaju!« Sugovornik joj se skoro zagušio, a onda ipak nekako izmigoljio iz njenih kandži. Svatko brine za svoju kožu, složiše se prije rastanka. Tako to miroljubivo biva u zoru kad je Hrvatska najljepša.




Hrvatska ništa ne valja navečer. Krene to s dnevnicima u kojima je zaraženih nikad više baš kao primjerice i onih pred ovrhom. Sva blagost jutra do večeri nestaje. Kulminira sve u sat od emisije HRT-a »Otvoreno«. Kulminira sve kad se tema emisije zove – govor mržnje. Zato je dobro da u studiju o tako nabrijanim temama govori ministrica kulture. Kad voditelj pokuša kazati da je ono što jedan drugom izgovaraju premijer i predsjednik, ako ne govor mržnje, ono vjetar u leđa redikulizaciji društva, ministrica ga poduči da je to samo razgovor između dva dionika političkog nam života. Riječ dionik je ponovila još nekoliko puta. Riječ dionik otupjela bi svaku oštricu, pa je tako ubila i temu koja je ionako bila poprilično promašena. Govor mržnje nije to što rade premijer i predsjednik, ali redikulizacija svega nam znanog mogla bi biti.


Redikulizacija se u nas ne događa ujutro kad je Hrvatska najljepša. Dogodi se ona kasnije, u pravilu od podne do tri. Prvo recimo predsjednik premijeru kaže da je plameni jazavac, pa cijela nacija gugla o kakvoj se vrsti jazavca radi i ima li ga bar među likovima serije »Igra prijestolja« kad vatru riga. Onda premijer kaže za predsjednika da je ostarjeli šmrkavac. Onda predsjednik za premijera kaže da je herojski zec. Onda ovaj njemu kaže da je nasilnik. Tu su, dakako, i mediji da prenesu i objasne puku kako je sve to zapravo redikulizacija društva. A nije. To je prije bitka dva stand up komičara. Ne treba pri tom komičarsko zanimanje podcijeniti. Da je lako, viceve bi pričao svatko, pogotovo ove što love na drugu loptu, traže intelekta. Herojski zeko se skrio!? Pa to traži moždanih dobrih vijuga da dešifriraš sve slojeve poruke. Ovo sa starim šmrkavcem je mrvu pliće, ali ipak zahvaća daleko. Uostalom, svatko tu ima svoju publiku, pa kako je netko onomad volio Čkalju, a netko Davea Allena, tako će i sada netko voljeti premijera, a netko predsjednika.


Put do vica


Momci su se dočepali bine, dočepali mikrofona, imaju i vjernu publiku i rokaju! Rokaju tolikom silinom da im iz dalekog Europskog parlamenta pokušava doskočiti jedan od ex majstora ovog žanra Ivan Vilibor Sinčić. Od muke što kasaka za domaćim dvojcem krenuo se skidati u EU parlamentu. Prvo sako, a onda hlače. Pa su ga izbacili, jer ne dopuštaju u parlamentu redikulizaciju. A on je poručio da svejedno ide do kraja. Kud do kraja!? Do kraja čega!? Do mudanata ili do kraja nalik onom u filmskom klasiku o skidanju muških gaća!? Ako to znači da će skinuti i onu majičicu što je neprimjerno skroz nosi bez da je ispod nje potkošulje kakve pa da mu se ne priljubi ovako ekstremno uz tijelo, onda može. Samo, majstori doma rade to bolje.


Večer je u nas skroz drugačija od zore. U večeri dođe i informacija da u Vladi ne dvoje kako redikulizacija predstavlja prijetnju sigurnosti države. Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti zato će napraviti analizu stanja i predložiti mjere za sprečavanje redikulizacije u društvu. Onda će koordinacija o tim mjerama izvijestiti Vladu te nakon toga Vijeće za nacionalnu sigurnost. To je Vladin plan za borbu protiv redikulizacije. U Vladi, naime, ne dvoje da redikulizacija dovodi do jačanja ekstremizma. »Stop redikulizaciji«, zapravo poručuje Vlada, a to onda cijelu situaciju čini još ozbiljnijim. ​Samo, znači li to da će se dva vrsna stand up političara odreći najboljeg što imaju ako stane redikulizacija!? I što je život bez valjana štosa od podne do tri!? Skoro pa ništa, kamilica k’o Jutarnja kronika Hrvatskog radija i tek običan dijalog dvaju dionika političkog života.


Hrvatska je dionik bjelosvjetske krize svake vrste. Grca ona u problemima. Ali, dok drugi imaju kakvu Merkel da ih postroji, mi smo se suočili s redikulizacijom, ako već nismo s povelikim zakašnjenjem osvijestili da redikulizaciju imamo. Dobro, možda se mrvu otelo kontroli, ali uništiti je skroz bilo bi ipak šteta. Ne nastaviti niz začudnih bića poput zečeva i jazavaca bilo bi najblaže rečeno šokantno, barem dok se ne dozna tko je bolji performer. Put do dobra vica vazda je bio popločan groznim humorom. Drugačije ne ide. Znaju to jamačno i dionici Sustava domovinske sigurnosti.


Bolje je ujutro


Hrvatska je najljepša u zoru. Lijepa je kad vozite magistralom uz more, kad čekate da sunce pređe preko brda pa vam udari u oči i kad slušate Jutarnju kroniku Hrvatskog radija. Hrvatska se čini bolja rano ujutro jer se Kronika mahom bavi onim što je bilo i onim što će tek biti. Doduše, brojke o zaraženima su i u ranu zoru strašne, ali se čini jutrom da će za dana biti bolje. I dug države drogerijama je strašan, ali ima još dana da se i to sredi pogotovo kad čuješ premijerov glas kako kaže: »Sredit će se to.« I drugih je strašnih stvari poput ovršenih, no onda u čas dođe vijest neka iz kulture, pa malo sporta, pa najava sunčana dana i Hrvatska bude baš lijepa u zoru.


Jutro dokine redikulizaciju, barem na čas dok zraka ne uhvate dionici. Lijepo je to, lijepo poput činjenice da dva obična nevina tipfelera mijenjaju sve. Nabolje!? Vrag bi ga znao, ma ovako tipfelerično stoput je ilustrativnije. Redikulizacija vs. radikalizacija. Uoči razliku. Sigurno ćeš pogriješiti!