Hrvatska će izgleda konačno kupiti višenamjenske borbene zrakoplove. Konačna će odluka biti objavljena do kraja ovog mjeseca, čime bi se trebala okončati saga koja traje već predugo. Prije dvije godine dogodio se debakl u prvom pokušaju za koji odgovornost možda snosi najmanje Hrvatska. Mada je ipak trebalo biti puno oprezniji i u cijeloj priči predvidjeti što bi se moglo dogoditi na relaciji Sjedinjene Države – Izrael. Sada se nešto takvo ne može dogoditi pa bi već na Dan oružanih snaga, koji pada 28. svibnja, mogli saznati koju je od četiri ponude izabrala Vlada.

Ova odluka sa sobom nosi i neke geopolitičke posljedice. Pretpostavljamo da će Vlada znati pokrpati eventualne probleme koji bi mogli nastati u odnosima s onim NATO saveznicima čija je ponuda izgubila na ovom natječaju. U igri je veliki novac. Čak i velikim i bogatim zamljama nije svejedno hoće li njihov vojno-industrijski kompleks uprihoditi plus minus milijardu eura. Oni stariji sjećaju se situacije iz sredine devedesetih kada je Hrvatska nabavljala putničke zrakoplove za tada novoosnovanu Croatiju Airlines. Osim čisto financijskih, u igri su i geopolitički interesi. Iako su svi ponuditelji članice NATO pakta, baš i nemaju isti pristup situaciji u jugoistočnoj Europi. Što za Hrvatsku nije nimalo zanemarivo. I tu treba pretpostaviti da su se ove okolnosti uzimale u obzir prilikom odlučivanja o tome čiji će zrakoplovi ubuduće štititi hrvatsko nebo.

Bez obzira na prilično veliku svotu novca koju će Hrvatska izdvojiti za ovu svrhu, nabava zrakoplova je dobra i pravilna odluka. Ne radi se o nekakvom obijesnom militarizmu Hrvatske. Niti o želji naše zemlje da postane nekakav vojni faktor na ovom području koji bi koristio nove zrakoplove za, kako to kažu vojni geostratezi, projekciju svoje vojne i ekonomske moći. I to iz jednostavnih razloga – niti to Hrvatska želi, a čak kada bi i željela, ona to ne može. I to zbog političkih i vojnih razloga. A hrvatska ni vojna ni gospodarska moć nisu ni blizu tome da bi je mogla pokazivati, a kamoli projecirati. Ili kako se to već kaže u svijetu današnjih geopolitičara.

Hrvatska se nalazi u vrlo trusnom području. Stanje u susjednoj BiH sve je samo ne stabilno. Vječite bitke riječima između tamošnjeg srpskog i bošnjačkog vodstva za sada se ne čine da bi mogle voditi nekim drugim sredstvima. Mada na brdovitom Balkanu verbalna pirotehnika jako lako prerasta u onu konkretniju. Tu je još i nepredvidivo stanje na Kosovu koje jest stotinama kilometara od Hrvatske, ali svaka tamošnja nestabilnost lako bi se po domino-efektu mogla preliti do Zagreba. Da se ne spominje Crna Gora gdje se nedavno na vlast uspela koalicija prosrpskih stranaka. Zbog svega toga Hrvatskoj su nužne sposobne i pouzdane oružane snage koje mogu reagirati ako bi to bilo potrebno. Naravno, u susjednim zemljama ne gledaju baš previše blagonaklono na hrvatsku nabavu novih zrakoplova. Tako se iz Srbije moglo čuti da bi oni mogli sudjelovati u nekakvom napadu na tu zemlju ili na neke njene interese na ovom području. Naravno, tamošnji političari koji iznose ovakve tvrdnje lako zaboravljaju činjenicu da oni stalno obnavljaju svoju flotu ruskih MIG-ova 29. Onih koje je krajem osamdesetih tadašnji Sovjetski Savez isporučio Jugoslaviji pod takozvani klirinški dug. A ti zrakoplovi ne samo da bi mogli u budućnosti sudjelovati u nekakvoj ugrozi Hrvatske, već su to radili i u prošlosti. Ti su MIG-ovi 29 sudjelovali početkom devedesetih u agresiji na Hrvatsku.

Hrvatska ne želi sudjelovati ni u kakvo utrci u naoružanju na području jugoistočne Europe. Niti je nešto takvo uopće i zanima. Želi samo ojačati svoju sigurnost u ovim nesigurnim vremenima. Uostalom, da je Hrvatska imala 1991. ove zrakoplove i ostalu vojnu opremu koju sada posjeduje, lako je moguće da rata ne bi ni bilo. Tada je Hrvatska što se tiče naoružanja bila doslovce gola i bosa. I takva gotovo mamila Blagoja Adžića, Veljka Kadijevića i Slobodana Miloševića da sve prijepore oko raspada Jugoslavije počnu rješavati tenkovima, a ne za pregovaračkim stolom. Nekakva ravnoteža snaga kakva postoji danas, ipak je jamac da sada takvih ili sličnih ispada ne bi trebalo biti.