Reuters
Ukrajina se sada zbrojila i moguće je da će se rat nastaviti na način na koji se sada vodi još sljedećih sto godina, a da pobjednika biti neće
Kada je započeo, nitko nije mogao ni pomisliti da bi mogao toliko potrajati. Rat u Ukrajini započeo je prije točno četiri godine i još uvijek traje. Na samom početku činilo se da bi mogao potrajati kratko. Većina promatrača prisjetila se 2014. i događaja nakon kijevskog Majdana, kada je Rusija u samo nekoliko tjedana preuzela strateški poluotok Krim, dobar dio istočne Ukrajine, ali i znatan dio ukrajinske mornarice. Tako se u veljači 2022. činilo da bi moglo biti i ovog puta. Da će se Rusija prošetati i ući u Kijev. Ali to se nije dogodilo.
Ajde što smo pogriješili mi koji smo to sve promatrali s udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara, bez ikakvog pristupa obavještajnim podacima i analizama. Ali nešto takvo, sada je to više nego očito, očekivali su i u Kremlju. Reprizu 2014. u kojoj se ukrajinska vlast ruši kao obična kula od karata, a ruske vojne i paravojne postrojbe preuzimaju dijelove Ukrajine koje Rusija želi za sebe. Gdje su pogriješili ruski planeri još uvijek se točno ne zna, odnosno može se samo nagađati. Ali Rusiji se dogodilo da njihove trupe nije dočekala demotivirana, depresivna, loše obučena i opremljena ukrajinska vojska koja jedva čeka da se preda, kao što je to bio slučaj 2014. godine. Dogodilo se suprotno. Ruse su dočekale dobro uvježbane i naoružane ukrajinske oružane snage koje ne samo da su bez većih problema izdržale prvi ruski udar, već su vrlo brzo krenule u protuofenzivu, što je dovelo do povlačenja ruske vojske iz okolice Kijeva.
Analitičari koji pišu o Rusiji – bila ona carska, sovjetska ili Putinova – često ponavljaju jedan motiv. A to je da su ruske obavještajne službe, posebno je to bila ona sovjetska, možda najbolje na svijetu. Ali da imaju jedan veliki problem. A taj je da im nije lako reći istinu vođi tko god on bio, ako je ona u suprotnosti s onim što on misli da istina jest. Možda je tako bilo i ovaj put.
To je, čini se, ruski veliki problem. Ali oni koji prate ova ratna zbivanja ne smiju biti zavarani njime, čak i da je to bila istina. Naime, Rusija ima i jednu veliku kvalitetu u njenom ratovanju. Na početku gubi i čini se da je gotova, a onda slijedi veliki preokret. Tako je bilo s Napoleonom, tako je bilo u finskom ratu, tako je bilo s Hitlerom. Istina, tako do kraja baš i nije u ovom ratu, ali opet nakon početnih neuspjeha i povlačenja, Rusija se posložila i polako, puzećim korakom istina, ali ipak napreduje.
Uglavnom rat u Ukrajini ide dalje. Ali ako Rusija nastavi napredovati ovim tempom, na Dnjepar bi mogla izaći, sad ćemo lupiti brojku, tamo negdje za 50 godina. A ako ih Ukrajina počinje usporavati i nešto napredovati, onda bi se to moglo dogoditi za 75. Možda i nikada. Ukrajina se sada zbrojila i moguće je da će se rat nastaviti na način na koji se sada vodi još sljedećih sto godina, a da pobjednika biti neće. Niti će Rusija izaći na Dnjepar, niti će ukrajinska vojska ući na Krim.
Što znači da situacija zaista vapi za primirjem kao jedinim smislenim izlazom iz ove pat-pozicije. U sljedećih deset godina, ako se rat toliko nastavi, moglo bi poginuti isto toliko milijuna vojnika na obje strane, a da se linija bojišnice pomakne, recimo, dva kilometra na jednu ili na drugu stranu. Zapad će teško slomiti Rusiju da ona pristane na ustupke, a ona isto tako ne može pobijediti Ukrajinu iza koje stoji cijeli kolektivni zapad.
Tako da je najveće pitanje ovdje zašto nema primirja. U onom starom svijetu kakav je počeo nestajati 22. veljače 2022., a do kraja nestao 20. siječnja 2025. kada je Trump započeo svoj drugi mandat, prekid vatre bi već bio dogovoren. Ali stvoren je novi svijet s novim međunarodnim poretkom. I to je poništilo sva stara pravila, a nova nisu dogovorena. Tako da je zaista sve moguće. Moguće je da rat u Ukrajini zaista traje sljedećih, recimo, 50 godina.
U međuvremenu svijet je samo korak od još jednog velikog rata, onog između Amerike i Izraela s jedne i Irana s druge strane. Taj bi mogao postati čak i veći od ovog ukrajinskog. Posebno ako se uključe Kina i Rusija pomažući Iran koji bi tada postao nova Ukrajina, odnosno novi proxy ili posrednik u ratu zapada i istoka. Nije nemoguće ni to da se ova dva rata i spoje u jedan veliki. Što je počelo 2022., ne staje.