Branko Podgornik

Rat u Ukrajini izazvao preokret u Europi

Branko Podgornik

REUTERS

REUTERS

Spašavanje ljudi i gospodarstva, koje je pokrenuto tijekom pandemije, očito će se nastaviti na višoj i opsežnijoj razini

placeholder


Kad je prije pet godina dolazak Donalda Trumpa na čelo SAD-a prodrmao svjetsku politiku i gospodarstvo, vodeći ljudi poduzeća žalili su se da više ne mogu planirati svoje poslove jer ne znaju što će biti sutra, a kamoli za tri mjeseca. Štoviše, direktor banke Credit Suisse, Tidjane Tiam, rekao je da je predviđanje budućnosti postala »jalova aktivnost« i da bi »samo budala mogla napraviti petogodišnju prognozu u svijetu koji je tako nesređen«.


Tiamova nesputana izjava danas je još aktualnija, jer je svijet zahvaćen nezapamćenim komešanjem u kojem zaista nitko ne može stvarati planove bez opasnosti da mu se sutra ne pokvare, bilo da je riječ o političarima, direktorima ili običnim ljudima. Najprije je izbila pandemija koja je 2020. poremetila gospodarstvo i život svih zemalja. Samo što smo pomislili da ćemo se ove godine riješiti te pošasti, izbio je rat u Ukrajini, izazvavši novi potres koji će također jako promijeniti način razmišljanja i ponašanja ljudi, naroda i država.


Dobra ilustracija je Europa na čelu s Njemačkom koja je isprva – kada se podizala bura u odnosima Washingtona i Moskve – željela ostati u zavjetrini. Međutim, nakon ruske agresije na Ukrajinu i pod pritiskom SAD-a, Njemačka je odjednom napravila »povijesni zaokret«, kako ga je nazvao kancelar Olaf Scholz. Zemlja koja je više od 75 godina bila paficistička, odupirući se bilo kakvom vojnom angažmanu u inozemstvu, preko noći je okrenula ploču te počela slati oružje napadnutoj strani. Svoj vojni proračun u jednom je danu povećala za 100 milijardi eura. Slično rade i ostale članice Europske unije dok svijet ulazi u svojevrsni novi Hladni rat između Zapada i Rusije.




Kao karakteristični slučaj preokreta u cijeloj Europi, Njemačka je otišla i korak dalje. U stezanju obruča sankcija protiv agresora odlučila je žrtvovati tijesne gospodarske veze s Rusijom, zbog čega će upravo Njemačka u EU-u imati najveće štete. Dakako, i ostale zemlje pogodit će gospodarske nevolje, daleko veće od onih s rastućom inflacijom.


Zapravo, inflacija koja je još prije desetak dana bila svjetski ekonomski problem broj jedan, preko noći je postala stara vijest. Rat u Ukrajini i sankcije Rusiji izazvat će poremećaje u svjetskoj opskrbi energijom i hranom. Postalo je sporedno pitanje pošto će se prodavati hrana, nafta i plin. Važnije je pitanje hoće li ih države uopće imati dovoljno. Iz Rusije potječe 10 posto nafte na svjetskom tržištu i 40 posto plina u Europi. Čak 30 posto pšenice na globalno tržište dolazi iz Rusije i Ukrajine, a one su sve više odsječene od svijeta. Problemi s opskrbom rijetkim metalima iz tih dviju zemalja još se ne osjećaju, ali kada izbiju, mogući su zastoji u europskoj industriji.


Dok skok cijena energenata i nestašica sirovina prijete novom gospodarskom recesijom, preko noći su se promijenili i prioriteti političara u Europi. Više im nije najvažnije kako obuzdati širenje pandemije, već kako uz jačanje obrane osigurati dovoljno energije i hrane do kraja ove godine. Zbog toga europski političari pojačavaju kontakte sa SAD-om i zemljama Perzijskog zaljeva kako bi osigurali zamjenu za pomanjkanje plina i nafte iz Rusije.


Ministri poljoprivrede EU-a traže da se zasadi sva moguća poljoprivredna površina kako bi Europa sama osigurala dovoljno hrane za ljude i stoku.
Drugim riječima, oni koji su mislili da je državna intervencija u gospodarstvo u pandemiji bila samo privremena stvar, prevarili su se. Najnoviji razvoj događaja pokazuje da se članice EU-a pripremaju za svojevrsnu ratnu ekonomiju u kojoj se mogu očekivati neprekidne intervencije vlada na tržištu, ograničavanja cijena, nove subvencije ugroženim građanima i tvrtkama, čak i gašenja požara u financijskom sustavu, kao što je to pokazao slučaj Sberbanka. Ukratko, spašavanje ljudi i gospodarstva, koje je pokrenuto tijekom pandemije, očito će se nastaviti na višoj i opsežnijoj razini. Osim države, naime, nema drugog čimbenika koji može zajamčiti kakvu-takvu sigurnost ljudi i gospodarstva u sve nesigurnijim vremenima.