placeholder
placeholder

Piše Branko Mijić

Raspuštenica Hrvatska

Branko Mijić

Foto Darko Jelinek

Foto Darko Jelinek

placeholder

Hrvatski Sabor se raspustio, a atmosfera raspašoja koja je obilježila posljednji dan ovog saziva pokazala je kako je to konačno bila jedna dobra odluka.


Raspustila se i hrvatska policija koja u slučaju prosvjednika na Markovom trgu nije primijenila na izbjeglicama dobro utrenirani »push back«, dozvolivši im da izvižde premijera Andreja Plenkovića i vladajuće vičući im »Zašto bježite?«.


Raspustio se napokon i Nacionalni stožer Civilne zaštite budući da će nakon svega očigledno mnogi od njegovih članova preseliti na izborne liste.


Raspustio se i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, iako je to kod njega trajni glagol kada je u pitanju predsjednik HDZ-a kojeg samo što nije nazvao Veselinom Šljivančaninom, poručivši mu kako su »prijetnje tipa ‘lezite dolje’ za Vukovarce stvar prošlosti«.


Potpuno je raspuštena Hrvatska kako bi njezini najbolji sinovi i kćeri mogli krenuti u potragu za »demokratskim legitimitetom« ne bi li se opet dokopali vlasti i pozornica javnosti s kojih će nas upozoravati kako smo ih upravo mi pripustili da vladaju nama sljedeće četiri godine.


Ova naša raspuštenica ne izgleda nimalo lijepo i privlačno, baš poput zlostavljane žene, a slika metropole puna modrica i ožiljaka nakon potresa već je sada postala ikonom predizborne kampanje.


Ono još gore i potresnije je mrtvačnica u splitskom domu za starije osobe u kojem je skončala svaka peta žrtva koronavirusa u Hrvatskoj, a da nitko nikoga nije imao petlje pozvati na odgovornost, samo zato što su i jedni i drugi članovi HDZ-a.


Zato i ovako ubrzano raspuštanje Sabora u kojem SDP-ov Gordan samo što nije išamarao HDZ-ovog Gordana, a da mu ovaj nije dao ni opomenu, jer bi pozivanje saborske straže, koju je redovito u pomoć znao zvati predsjednik Sabora u ovom mandatu, bila ružna slika za početak predizborne kampanje.


Naravno, to ne znači da se od primjene sile odustalo, ona je samo ostavljena za neka bolja vremena, kada će se moći primjenjivati bez suvišnih obrazloženja. Zato su pušteni na miru i prosvjednici na Markovom trgu, iako za svoj miting nisu imali dozvolu, štoviše netko im je donio i stolice kako bi mogli izdržati noć na otvorenom.


Zato je i Penava drčan do balčaka iako je tek prije koji mjesec izgubio na unutarstranačkim izborima, pa bi se trebao pokriti ušima, ali status žrtve i izbacivanje iz HDZ-a koje otvoreno izaziva donijelo bi mu status mučenika ili barem žrtve što se uvijek da preračunati u dodatne glasove.


Zbog mnogo toga HDZ bi raspustio Sabor i prije ovog 18. svibnja, ali se, eto, sačekala obljetnica Bleiburga jer ne bi bilo oportuno da pokrovitelj te komemoracije za raspuštenu vojsku raspuštene NDH i sam bude u stanju raspuštenosti.


Poveznice bi bile vidljive i očite, pogotovo za glasove dijaspore, kojoj je prigodno delegirana i misa u Sarajevu. Ona je očekivano izazvala veliku buru u javnosti koja će sigurno homogenizirati tamošnje biračko tijelo.


Raspustit će se prigodno te izborne nedjelje i granice ne bi li i oni s dvije putovnice mogli dati svoj obol »demokratskom legitimitetu« buduće vlasti kako bi se zauvijek nastavilo obilato financiranje sestrinske stranke i njezinih pipaka u institucijama već odavno raspuštene države BiH.


Zato ispada da sljedeća dva mjeseca u svakom pogledu treba iskoristiti ovo stanje raspuštenosti, jer je to jedina prilika da udahnemo ponešto slobode i pokažemo zrnce građanske hrabrosti dok nas opet ne zauzdaju.


A onda, utjerani u torove, morat ćemo opet čekati četiri godine da u potrazi za »demokratskim legitimitetom« raspuštenost postane trajno stanje s rokom upotrebe pasteriziranog mlijeka.


Možda zato svaka promjena vlasti u nas ima karakter jogurt revolucije.