SDP je ušao u novu fazu – zajednička presica šefa stranke Peđe Grbina s čelnicima platforme Možemo jučer u Saboru naznaka je daljnje, dublje i šire suradnje te dvije lijevo-centrističke opcije. Činjenica da su baš Grbin i Tomislav Tomašević nastupili zajedno, jasna je naznaka i šire suradnje dviju srodnih grupacija, ne samo u Gradu Zagrebu na lokalnim izborima iduće godine, nego možda i u nizu drugih mjesta.

Iako su tema bile ovrhe, a ne lokalni izbori, samo zajedničko pojavljivanje njih dvojice jasna je poruka da i jedna i druga strana žele suradnju. Kad već ne može pobijediti Možemo, tada je SDP-u najbolje da s njima surađuje, a ako socijaldemokrati u Zagrebu podrže Tomaševića, možda Možemo u Rijeci podrži SDP, pa možda kandidature Katarine Peović nasuprot SDP-ovog kandidata u Rijeci uopće ni ne bude.
No, otom-potom, daleko je još sredina 2021. godine.

Ono što je blizu, to je sjednica kluba zastupnika SDP-a u Saboru, koja se održava danas, i na kojoj će novi šef stranke iz drugog pokušaja disciplinirati zastupnike koje je u Sabor putem svojih lista doveo bivši predsjednik Davor Bernardić. Iako informacije govore da bi »neposlušni« zastupnici mogli, kao i na Glavnom odboru u subotu, mirno prihvatiti Grbinove kadrovske prijedloge, da bi mu to lakše prošlo Grbin je, čini se, na terenu počeo prijetiti silom. Neslužbene informacije govore da se pišu popisi stranačkih organizacija koje će biti raspuštene i ljudi koji će biti iz stranke isključeni, ukoliko novi šef ponovo ostane bez podrške za svoja kadrovska rješenja.

Riječju, kako je poznato, Grbin želi smijeniti najprominentnije kadrove bivšeg predsjednika Bernardića, dakle Nikšu Vukasa, Erika Fabijanića i još neke, s unosnih saborskih funkcija na koje ih je imenovao tadašnji v.d. predsjednika Zlatko Komadina. Ako u tome ne uspije, kao što nije uspio ni u prvom pokušaju čim je nedavno izabran na čelo stranke, slijedit će odmazda. A to potvrđuju i najave iz samog Sabora, gdje Grbinu bliski zastupnici jasno kažu kako će se, ako klub ponovno otkaže poslušnost, svim sredstvima uslijediti sankcije.

Osim nekih intervencija po terenu odakle ti »neposlušni« zastupnici dolaze, to vjerojatno znači da će se ići u raspuštanje kluba zastupnika SDP-a u Saboru. U prijevodu, Grbin će raspustiti klub, i onda ponovo primati one za koje ocijeni da njihovu podršku ima, dok će ostali, mada će ostati članovi stranke, biti izvan kluba. To dakle znači da bi već do kraja tjedna u parlamentu mogla postojati dva SDP-a, Grbinov i ne-Grbinov, a s obzirom da se zna da Grbin u Predsjedništvu ima podršku velike većine novoizabranih članova, to znači da ćemo de facto imati i dva SDP-a, onaj koji podržava aktualnog novog predsjednika, i onog koji će ostati povezan sa SDP-ovcima koji više neće moći biti u klubu Peđe Grbina.

Ne sporeći pravo predsjednika stranke da si sam bira suradnike, kao ni činjenicu da je prije samo desetak dana pobijedio s dvotrećinskom podrškom članova u stranci, ipak ostaje otvoreno pitanje pomaže li takva politika uključivosti ili isključivosti prema članovima i simpatizerima? Što birač SDP-a iz ovoga može zaključiti, osim da se podjele u toj stranci jednostavno ne uspijevaju, i ne žele, prevladati? Ako sve budu pratila i raspuštanja organizacija u Vukovaru, Zagrebu, nekih u Istri i tako dalje, koja je onda korist od promjena u stranci. Jer, glavni cilj neće biti postignut, a to je vraćanje povjerenja u SDP i rast rejtinga, koji je i s novim vodstvom ispod 20 posto.

U tom slučaju, ako se stranka raskoli samo radi smjene troje ljudi na čelu saborskih odbora (ili obrnuto, jer njih troje ne želi dragovoljno odstupiti), SDP i Peđa Grbin neće ostati poželjan partner ni za Možemo, ni za druge potencijalne koalicijske partnere na svim idućim izborima. Dok drugi jačaju, SDP se cijepa i slabi.

Ne ulazeći u opravdanost takve politike, legitimitet novog predsjednika i poglede samog novog vodstva, ne bi bilo loše voditi računa i o konačnom učinku takve politike. A ona bi mogla završiti totalnim raskolom.