Slavica Mrkić Modrić

Ranjeni snješko i nestala patka

Slavica Mrkić Modrić

Ilustracija Marko Gracin

Ilustracija Marko Gracin

Ne njurgajte zajedno! Srićan van Božić!



Ako me mislite pitat san bila na komu adventu od kada smo se zadnji put pospominjali, odgovor je – i san, i nisan. Kako sada to? Pa tako ča nisan bila na adventiranju, ma san bila na jednomu dogajanju ko se spravlja va ta adventski šušur. Istina Bog, dogajanje j’ bilo namenjeno dece, ma kako ja iman sto na hrbatu, a pet let va glave, onput san bila svoja med svojimi. I sad kade san ja to bila? A kade drugde leh na Zlobinu. Zaspraven najprvo na Škrljeven skuda j’ bakarski božićni vlak partil za Zlobin, a onput on šumon, ja drumom, pa smo se sopeta utaknuli na Zlobinu. Dokle san čekala da dojde, malo san poćakulala z gospodinon Grinčon, malo z ljudimi ki su se to organizirali, a to su gospe z Grada Bakra i Turističke zajednice grada Bakra, malo z kolegami, malo sama sobun i teh desetak minuti kuliko san ja prvo došla cestun leh oni prugun, za čas je pasalo. A onput je z toga vlaka zletelo more dečine i oneh starejeh ki su njin bili va pratnje, pa vilenjaki, pa parona od Grinča ka ga j’ došla iskat i pošpotat zato aš krade Božić, pa ča ja znan ki se ne. I cela se ta curma ljudi zaputila va zlobinjarski Dom na feštu. A fešta, to van je bilo čudo. Najprvo predstava, onput radionice, pa igra, pa fritulice i soki, pa samanj, pa sega vranića. Te dve i pol uri kuliko j’ se to duralo, za čas je pasalo. Dečina su bila zadovoljna, stareji još i već aš doklen su mići mastili po slatkomu i sokimi, pratnja je lakti češala po šanku i teplila se raznoraznemi napicimi zabranjenimi za mlaje od osavnajst let. Intanto je sen bilo jako zabavno, a druga tura će poć provjerit je to se tako kako san rekla jušto danaska.


Ono ča j’ va celoj toj štorije bilo manje lipo od sega lipoga ča san nabrojila je agresija ku san stojeć na ulazu va Dom zapazila. Verovali ale ne, saki treti klinac je piknul, oćepal, rinul, skacotal ale ča sličnoga brižnoga napuhanoga snješka ki j’ stal kraj ulazneh vrat, a leh san jednog jedinoga čula kako prijatelu, ki j’ imel potrebu snješkov nos od mrkve zarinut i načinit da ne postoji, rekal – nemoj to raditi, boli ga! Zajedno mi je došlo da toga deškića posvojin, a ako ga roditelji ne daju – otmen, aš takovu empatiju od diteta od kakoveh pet ale šest let nisan očekivala. Uglavnon, opće ne krivin decu leh one ki bi trebeli bacilat za njihov odgoj i vadit ih da se snješkoti ne napucavaju, i malo manje njin pušćat da gljedaju agresivne crtiće i igraju takove igri. Leh mi nemojte sad govorit kako sako vrime nosi svoje aš to j’ linija manjega otpora kod ča je i ditetu vruke rinut mobitel da se igra, a va svoje klast drugi da bi se videlo ča j’ novoga na društveneh mrežah i mirna Bosna. Mirna j’ i moja mat aš san njoj se zakljela da nisan tukla Snješka, a ni dečinu, a i zato aš san njoj rekla da su Titu va Velenju vrnuli glavu.


Ono ča mane ne da mira je to ča još nisan našla patku za Božić aš kamo god dojden si govore – kasno ste se sjetili! Srce Isusovo, ča san ju trebela kupit va prvomu mesecu i va dubokomu držat do Božića? I ča sad najedanput si jidu patki, a do sada su puri? Bin ja puru i ne bin iskala patku okolo da ju volin, ma ju ne volin. Kod ni gusku pa me par da će, ako se razjadin, bit dobra i pišćenica. Tr pokojna nona je vavek govorila da ne bacilan na ono ča gre va usta, leh ča ž njih zihaja. Užala j’, kad bi se neki jako hvalil ča j’ imel za obed, ča za večeru, tomu istomu reć – ja, moreš ti mane sada povedat ča god da ćeš kad trbuh nima poneštricu. Vidite malo kako su ti stari ljudi bili šegavi i duhoviti. Altroke danaska! Danaska ni bu ni mu niki nikomu ako baš ne mora, a ako mora, to se leh neš promrmlja da se promrmlja. I zato ja volin poć va butigu va Bistricu. Ne zato aš je neš ceneje, leh zato ča kada dojdeš va butigu, pu bekara, va apoteku, va poštu, lipo ti se ti isti ljudi nasmeju, ljubazni su, kad odbaviš lipo te pozdrave i konačno se ćutiš kod čovik, a ne kod stroj. Ne govorin da morda i tamo ni mrgudi, ma ja na takove nisan naletela, a nadan se da ni neću.




Ča se tiče i globalne, državne i lokalne pulitiki, o tomu neću aš ni vrime zato. A i spod adventskog neba se nekako lipje zgljeda. Rekla san da zgljeda, a ne da je. Ne njurgajte zajedno! Srićan van Božić!


više vijesti