Onog trenutka kad je otkriveno da je plinovod Sjeverni tok u međunarodnim vodama kod Danske sabotiran, prije nekoliko dana, postalo je jasno da je ruski diktator Vladimir Putin odlučio prijeći u novu fazu rata. Opasniju, dalekosežniju i možda fatalnu.

To je jučer i potvrđeno, nakon što je objavio aneksiju četiriju ukrajinskih pokrajina – Donjecka, Luhanska, Hersona i Zaporižja. Radi se naravno o područjima koja je njegov ruski režim najprije pokorio, a potom i organizirao izrežirane referendume kao alibi da tamošnji narod želi pripojenje Rusiji. No, njegova retorika od jučer nimalo ne skriva da je potpuno izgubio razum – najavio je »kraj zapadne hegemonije« i rekao da »svijet više nikad neće biti isti«.

No, to nije sve, on optužuje SAD i saveznike da vode »hibridni rat« protiv Rusije i proruskih vlasti na istoku Ukrajine, ali tvrdi da Zapad nema moralno pravo govoriti o demokraciji, već da je riječ o tome da »svijet svjedoči čistom sotonizmu«. To argumentira tvrdnjom da Zapad nudi »operacije promjene spola« svima koje svojim sotonizmom pokori. A što je to nego retorika svakog regresivnog, primitivnog i agresivnog ravnozemljaša, protivnika znanosti, antivaksera i svakog drugog razumom pogubljenog lunatika bilo gdje na svijetu. Osim što ovaj lunatik ima nuklearno oružje i prst na crvenom gumbu.

Sjeverni tok na Baltiku bio je samo uvod u to što sada možemo očekivati. Naime, to je prvi slučaj da je ruska vojska, a evidentno samo Putinovoj vojsci odgovara takva sabotaža, djelovala u posljednje vrijeme agresivno, osim u samoj Ukrajini. Kukavički je njihovom akcijom plinovod sabotiran na točki najbliže Danskoj, koja je članica NATO-a, dakle još se nisu usudili izravno »napasti« članicu NATO-a, a i Ukrajina bi to mogla uskoro postati. No, poruka je bila više nego jasna, a jučerašnje Putinove izjave dokazuju da je u njegovoj glavi busola definitivno izgubljena. Jesmo li na pragu trećeg svjetskog rata ili će sve biti brzo završeno nuklearnim udarom na glavne europske metropole kao što Putin otvoreno prijeti Londonu i Parizu, to nitko ne može znati. Ali vrijeme izgleda zlokobno.

S druge strane, činjenica da je glavni dio svog jučerašnjeg govora, osim prijetnjama Americi i Zapadu, Putin posvetio ruskim ženama, majkama i djeci vojnika, možda najbolje ilustrira i njegovu vlastitu paniku nakon što se pokazalo da je snaga ruske vojske u velikoj mjeri samo privid. Putin si je, čini se, sagradio Potemkinovo selo u kojem laže sebe i cijelu naciju o velikoj snazi ruske vojske, no realnost je da mladi Rusi ne žele poginuti zbog njegove okupatorske politike i da je motivacija za osvajanje tuđeg, ukrajinskog teritorija na minimumu.

Možda nije dobra vijest u tome da je Britanija nedavno izgubila kraljicu, koja je zaista bila zašla u visoke godine, ali kakav-takav autoritet bila je njena kruna, a teško da takvu specifičnu težinu ima novi kralj Charles. Nismo sigurno sretni ni što Ameriku vodi ako ne dementni, a onda zbunjeni Joe Biden, kao što možda nije najbolja okolnost niti da se Njemačka bori s krizom liderstva i da je tamo proces donošenja odluka u teškoj krizi. No, bez obzira na sve to, Rusija nikako ne može pobijediti u ovom ratu, osim ako ne pobijedi iracionalnost i doslovno – atomska bomba. A za to se nadamo da se ipak neće dogoditi.

Svaki drugi scenarij nužno vodi do Putinova pada, odnosno poraza Rusije u ratu koji je agresivan, nepravedan i okupatorski. Posezanje za tuđim teritorijem, povijest je pokazala, najčešće završava loše. A u 21. stoljeću diktature poput Putinove praktički su nemoguće, jer nezadovoljstvo naroda ne može se u vrijeme društvenih mreža zaustavljati golom silom. To vrijeme je prošlo.

Što je najviše ironično, tehnokratski EU na kraju će biti taj koji će snagom odluka 27 zemalja na kraju morati zaustaviti Putinovu mašineriju. Od svih sila na svijetu, grupa birokrata kojoj se »veliki lideri« često smiju u lice, na kraju će biti ona koja će svojom tvrdoglavošću i povezanošću uspjeti zaustaviti jednu zastarjelu i rasklimanu političku mašineriju.