Ima jedan manje poznati gruzijski šahist imenom Badur Jobava, omiljen među onima koji prate šah zbog načina na koji igra. Naime, u modernom šahu najbolji igrači gotovo pa napamet igraju prvih 25 pa čak i 30 poteza krećući se dotad poznatim teritorijem kojeg su upoznali kroz teorijsku pripremu. Međutim, Jobava radi suprotno. On kao prvi potez pomakne drugog pješaka s lijeva za jedno polje i šokiranog protivnika u nepoznati teritorij uvodi već u prvom potezu.

Sličnu je stvar  prošle godine napravio Zoran Milanović kada je započeo  trgovinski rat sa Srbijom zatvaranjem granice. Nakon toga uslijedile su teške riječi na relaciji Beograd Zagreb, posebno između njega i srpskog premijera Aleksandra Vučića. A to je onda na glavu okrenulo cjelokupnu hrvatsku političku scenu.

Dotad su se naime sve kampanje vodile po istoj šemi – HDZ bi izravno ili neizravno optuživao SDP za manjak domoljublja i kao stranku koja  više voli Beograd od Zagreba, a Srbe od Hrvata. S druge bi strane SDP opet što izravno što neizravno optuživao HDZ za simpatije prema radikalnijim varijantama hrvatskog nacionalizma.

I tako je to išlo iz izbora u izbore dok Milanović svojim prvim potezom nije sve okrenuo na glavu. Sada je odjednom SDP optuživao HDZ da šuruje s Vučićem i Srbijom protiv Hrvatske, a HDZ njega da ugrožava odnose s prijateljskim istočnim susjedom. Iz toga Milanović istina nije izašao kao pobjednik, ali ni kao gubitnik. SDP je ostvario najbolji rezultat ikad ako se ne računaju oni izbori neposredno prije kojih je predsjednik HDZ-a ili umro ili završio u zatvoru.

Slična se situacija ponavlja na ovim izborima. Samo što je ovaj puta Milanović okrenuo političku scenu na glavu čini se ipak nenamjerno. Svatko onaj tko bi sada pokušao definitivno reći kako će ovo utjecati na ishod izbora morao bi pogledati duboko u kristalnu kuglu.

Ovakva se situacija nikada još nije dogodila i glavni politički akteri morat će  pokazati kako reagiraju u situacijama u kojima se još nikada dosad nisu našli.

Jer ključno je za izborni ishod kako će na sve ovo reagirati onih pet posto birača koji na svakim izborima mijenjaju stranu. Oni koji uvijek glasaju za SDP i dalje će glasati za SDP. Oni koji uvijek zaokružuju HDZ i ovaj će puta zaokružiti ova tri slova.

Ali bitka je sada za one fluktuirajuće birače. Hoće li oni u Milanovićevom nastupu vidjeti odlučnog političara koji jedini ima hrabrosti reći da su Vučić i Nikolić besprizorni likovi, a BiH na rubu raspada ili tek neozbiljnog bivšeg premijera koji narušava krhke odnose u takozvanoj regiji – to bi moglo odlučiti izbornog pobjednika.

A sve ovo ne mora biti ni nimalo loše. Jer bez obzira na sve teške riječi i uvrede SDP kroz sve ovo konačno ostaje bez stigme da je jugonostalgična prosrpska stranka kako je često doživljava krajnja desnica.

Zbog svog načina igre gore spomenuti Jobava je u dvadesetak poteza znao pobjeđivati svjetskog prvaka, ali i na isti način gubiti od posve nepoznatih igrača. Kako će Milanović završiti ovu partiju, ovisi o njemu. I naravno o Plenkoviću.