Istina jest da su manjinski zastupnici izabrani na zadnjim parlamentarnim izborima krajem prošle godine napravili presedan, odnosno većina ih je podržala Zorana Milanovića kada su se skupljali potpisi za mandatara koji su se potom nosili predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović. Bilo je to pomalo neočekivano budući da su dosad, u svim dosadašnjim navratima u zadnjih 16 godina, manjinski zastupnici prvo čekali da se stvori saborska većina da bi onda s njom pregovarali o suradnji. Time bi osigurali svoju prisutnost u svakoj vlasti i na taj način utjecaj kako bi mogli pomoći pripadnicima svoje manjine.

Međutim, nakon prošlih izbora unaprijed su se upustili u stvaranje parlamentarne većine i počinili pogrešku kladivši se na krivog kandidata za mandatara. Potom su, nakon što je HDZ zajedno s Mostom uspio samostalno stvoriti većinu – tanku, ali ipak većinu – manjinski zastupnici poželjeli biti dio vladajuće većine, odnosno pretrčati pobjedniku.

To je bilo tim čudnije jer su manjinski zastupnici danima prije toga inzistirali da su oni zastupnici kao i svaki drugi, pa je to njihovo pretrčavanje bilo pomalo moralno upitno. U HDZ-u naravno nisu bili najsretniji činjenicom da je većina manjinskih potpisa otišla Milanoviću. Međutim, kako se početkom godine moglo doznati u toj stranci, a nakon što su ipak uspjeli sastaviti Vladu, taktika HDZ-a tada je bila da se u pregovorima s manjinskim zastupnicim prvo malo zategne kako bi im se dalo do znanja da su u HDZ-u nezadovoljni njihovom podrškom Milanoviću. Ali u HDZ-u je tada ipak prevladavala atmosfera da će se s manjinskim zastupncima na kraju sklopiti sporazum.

Što se kasnije dogodilo, zbog čega je čak pet zastupnika nacionalnih manjina ostalo u oporbi, nikome baš nije do kraja jasno. Pa oni su uvijek podržavali sve vlade od 2000. godine, čak i u slučajevima kada onima koji su bili na vlasti njihovi glasovi nisu trebali. Svakome je bilo lakše dogovoriti se s njima i na taj si način podebljati većinu, zlu ne trebalo. Uostalom Vladu HDZ-a na čijem je čelu bila Jadranka Kosor u zadnjoj godini mandata na životu su držali glasovi manjinskih zastupnika.

Naravno, u zadnjih 15 godina sporazumi parlamentarnih većina i zastupnika nacionalnih manjina često su se svodili na najvulgarniju trgovinu koja je u nekim slučajevima bila jako blizu granice korupcije. Međutim, svaka je razborita većina željela manjince na svojoj strani. Kao prvo imaš osam glasova koji istina dosta koštaju proračun, ali ti daju sigurnost da nećeš izvisiti kako se to zadnjih tjedana događa HDZ-u. Osim toga, može se time mahati pred takozvanom međunarodnom zajednicom. Za imidž zemlje nije loše pokazati da aktualnu Vladu podržavaju i zastupnici nacionalnih manjina.

Međutim, HDZ je odlučio raditi suprotno i to mu se sada vraća na najgori način.