Prošli je petak Sabor bio mjesto gdje se dogodilo nekoliko stvari koje simboliziraju suradnju Domoljubne koalicije i Mosta. Prvo je Most javno ponizio koalicijskog partnera glasavši s oporbom za imenovanje Ranka Ostojića. Nešto poslije na Odboru na Ustav pao je prvi zakon koji je nova Vlada uspjela sklepati jer je dio zastupnika vladajuće koalicije naprosto otišao kući. A samo nekoliko dana prije ona je ionako bila na pragu pucanja nakon što je Most izašao s idejom da  kontrolira sve važnije javne tvrtke. Pa je to nakon četiri dana durenja  izglađeno iznuđenim kompromisom koji je odmah došao u opasnost jer se predsjednica naljutila na šefa SOA-e. Ova suradnja na relaciji Most – Domoljubna koalicija definitivno ima barem dva ugrađena defekta –  jedan je da su i Domoljubna koalicija, a posebno Most, i unutar sebe podijeljeni na brojne posvađane frakcije, a drugi da među partnerima ne da nema povjerenja, nego si ne vjeruju ni koliko je crno pod noktom. Zadnji je primjer gore spomenuti nesretni zakon u kojem je prvo pisalo da samo Karamarko bude u povjerenstvu za državnu imovinu, da bi Most u zadnji čas u njega ugurao i Petrova da kontrolira što će šef HDZ-a u njemu raditi.

A svemu ovome treba pribrojiti i skori početak unutarstranačkih izbora u HDZ-u. Neće tu biti po svemu sudeći nikakve krize oko čelnog mjesta u stranci, budući da Tomislav Karamarko gotovo sigurno neće imati protukandidata. No, ako je točno samo pet posto od onoga što se može čuti po političkim kuloarima, onda bi tu ipak moglo biti sasvim solidnog fajta, u najmanju ruku oko sastava predsjedništva gdje su sada mahom ljudi koji bespogovorno podržavaju Karamarka. Tako da će ovaj u sljedećih nekoliko mjeseci sigurno više vremena provesti s Milijanom Brkićem nego s Božom Petrovom i Timom Oreškovićem.

A sam Most još je uvijek tek koalicija raznih skupina pa se nikad ne zna koliko glasova imaju. Počeli su s 19, na dan izglasavanja Vlade na trenutak su spali na 12, a sada su opet na 15. Ili možda 14. Osim toga, Most nikako da se pregrize i konačno se suoči s činjenicom da je postao stranka na vlasti. Jer ponašanje oko izbora Ranka Ostojića bilo je bizarno, prvo su čovjeka izabrali zajedno sa SDP-om, a onda ga sat kasnije na Facebooku iscipelarili na način koji bi se posramilo čak i krajnje desno krilo HDZ-a. Ima jedna sočna narodna izreka za ovo ponašanje, ali je Novi list novina koju čita cijela obitelj pa je nećemo citirati.

Najvjerojatnija verzija oko toga koliko će sve ovo trajati jest –  pune četiri godine, koliko će im trajati mandat. Ali na način kojeg smo svjedoci zadnjih nešto više do 20 dana postojanja ove Vlade.

Beskonačni pregovori oko najmanjeg imenovanja, nemogućnost brzog donošenja najjednostavnijih tehničkih odluka, te krajnje gotovo do paranoidnosti dovedeno međusobno nepovjerenje s jedne strane. A s druge strane, ipak želja da sve te godine uživa sve blagodati obnašanja vlasti kada se već ukazala prilika. Za vjerovati je da ćemo sljedeće četiri godine svjedočiti točno svemu onome što se događalo u zadnjih 26 dana, koliko postoji ova Vlada. Nije teško zamisliti na što će to sličiti kada na dnevni red dođe neka komplicirana privatizacija, ako su već sada problem pomoćnici ministra. I još sve to pod formalnim predsjedanjem čovjeka kojem se pola toga što se oko njega događa mora prevoditi na engleski.