Cijela konfuzija oko navodne ostavke ministara obrane Damira Krstičevića još je jednom pokazala koliko je hrvatski politički sustav neprecizan kada je u pitanju odnos premijera i predsjednice Republike. Pa je onda tako premijer Andrej Plenković javno rekao da mu nije jasno otkud to predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović informacije da se Hrvatska vojska nije na pravi način angažirala oko gašenja velikih požara u Dalmaciji. Iako u mirnodopskim okolnostima predsjednica nema prevelike ovlasti, njena riječ kada su u pitanju oružane snage ima svoju težinu. Ovi pomalo čudni događaji još su jednom pokazali koliko je nesuvislo ustavno rješenje od jeseni 2000. godine kada se otišlo samo na pola puta u razvlašćenju predsjednika Republike. Tako je Hrvatska vjerojatno jedinstvena država koja u nekim segmentima ima dvije izvršne vlasti. Pa su iz toga dosad proizašli brojni problemi, a takve će se situacija nastaviti i dalje. Na primjer, u medijima se pojavilo više napisa u kojima se spominje mogućnost da bi kandidat SDP-a za predsjednika Republike bio nekadašnji premijer i nekadašnji šef ove stranke Zoran Milanović. Čak ni aktualni šef SDP-a Davor Bernardić nije javno otklonio ovu mogućnost, istina nije je ni podržao, a u nekim se medijima spominje i varijanta da bi se Milanović kandidirao kao neovisni kandidat, što se u ovom trenutku čini potpuno nemogućim budući da bi u tom slučaju morao napustiti stranku. Bilo bi svakako zanimljivo gledati situaciju da Milanović bude u Predsjedničkim, a Bernardić u Banskim dvorima. Pa da onda Milanović Bernardiću radi ono što je njemu radio Ivo Josipović okupljajući oko sebe nezadovoljnike u stranci.

Zanimljiva bi bila i situacija u kojoj recimo Milanović postane predsjednik pa mora surađivati s Plenkovićem i HDZ-om. Bio bi to potpuni kaos i cirkus u kojem bi vjerojatno svaki drugi dan bili svjedoci međusobnih sukoba i razmjena teških riječi. Ne bi bilo ni puno drugačije ako recimo Grabar-Kitarović ostane u predsjedničkim dvorima. Iako je bila kandidatkinja HDZ-a jučerašnja premijerova presica oko čudne Krstičevićeve ostavke pokazuje i da i tu postoji značajan raskorak. Kakav bi tek bio da slučajno SDP pobijedi na izborima i da recimo Bernardić postane premijer. Stoga bi zaista bilo mudro da sve relevantne političke snage barem pokušaju postići dogovor oko ustavnih promjena kojima bi predsjednik ili predsjednica Republike ostali i bez onih ovlasti koje sada imaju. Odnosno da mu jedina odgovornost bude da u preciznoj i do detalja razrađenoj proceduri pobjedniku izbora predaje mandat za sastavljanje Vlade. I da ga umjesto na izravnim izborima koji se svaki put pretvore u bespotreban cirkus bira Sabor ili neki ad hoc okupljen manji elektorat.

Do sljedećih izbora za šefa ili šeficu države ima još dvije i pol godine što bi trebalo biti sasvim dovoljno vremena da se glavni politički igrači dogovore oko ove, jučer se to još jednom vidjelo, više nego nužne ustavne promjene. U protivnom krajem 2019. godine bit ćemo svjedoci još jedne bespotrebne izborne kampanje rezultat koje će biti osoba koja će imati pravo useliti se u Predsjedničke dvore i imati taman toliko ovlasti da se upliće u poslove Vlade, a opet da ne može s njima ništa konkretno napraviti. A i građani će konačno prestati biti zbunjeni time što su na izravnim izborima izabrali šef države kojem Ustav ne dopušta ispuniti praktički ni jedno svoje predizborno obećanje.