Lijevo centristička oporba mogla bi sljedeće parlamentarne izbore, ma kada oni na kraju bili, izgubiti i prije nego što oni budu raspisani. Ako se može suditi po izjavama čelnika HNS-a i IDS-a – Ivana Vrdoljaka i Borisa Miletića – ove će dvije stranke pred birače izaći sa samostalnom koalicijom u kojoj neće biti SDP-a. Tako se barem može zaključiti po načinu na koji je ovaj dvojac prošle subote poklopio predsjednika SDP-a Davora Bernardića koji je rekao da obje ove stranke vidi kao partnere u budućoj koaliciji za parlamentarne izbore.

Posebno je brutalan bio Miletić koji je s visoka docirao SDP-u da s njima može surađivati samo ako »nedvosmisleno pokažu da i dalje zastupaju lijevo liberalne vrijednosti« i ako izostane »iskorak udesno« kakav je SDP navodno napravio u kampanji 2016. godine. S druge pak strane Vrdoljakova je izjava bila pomalo bizarna budući da je izgleda tek sad otkrio da su u SDP-u zapravo socijaldemokrati, iako ga je koalicija s tom strankom na trima zadnjim parlamentarnim izborima spasila od potpune političke propasti.

U ovoj je situaciji puno lakše IDS-u. Ova stranka bez problema može podržavati Vladu i SDP-a i HDZ-a. S prvima to su radili javno, a s drugima ponekad ispod stola, posebno u vrijeme kada je premijer bio Ivo Sanader, a predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić. Odnosi SDP-a i IDS-a pogoršali su se za vrijeme Zorana Milanovića koji je raspustio istarski SDP što je strašno razbjesnilo Jakovčića koji je dotad praktički kontrolirao tamošnje socijaldemokrate. Javno je tada rekao da »Milanović destabilizira Istru«. Ova bi se izjava mogla iščitavati na studijima politologije – da raspuštanje ogranka jedne oporbene stranke u jednoj županiji destabilizira cijelu tu jedinicu lokalne samouprave. Koliko je IDS-ov utjecaj na istarski SDP bio jak moglo se čuti i u SDP-u kad se prije nekoliko godina pripremao Glavni odbor stranke koji je trebao odlučivati o sudbini Slavka Linića. U razgovoru s čelnicima stranke moglo se čuti da Milanović kontrolira dva člana tog tijela iz Istre. A na pitanje znači li to da onda ostale kontrolira Linić odgovor je bio – ne, njih kontrolira Jakovčić. Ipak, kako bilo, IDS će uvijek osvojiti svoja tri saborska zastupnika.

Drugo je pitanje što će biti s HNS-om. I ova je stranka u velikoj mjeri regionalna, najjače uporište joj je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u Međimurju i Varaždinu. Na zastupnike mogu računati jedino tamo i eventualno u nekoj od zagrebačkih izbornih jedinica. I doista nije jasno kako bi kroz nekakvu liberalno centrističku koaliciju s IDS-om mogli osvojiti devet zastupnika koliko im je, kroz zajednički izlazak na izbore u rujnu 2016., praktički poklonio SDP.

Ali bez obzira na to kako će na njima proći ove dvije strančice, jedno je sigurno – ako će biti dva oporbena bloka na sljedećim će parlamentarnim izborima pobijediti HDZ. To se uostalom već dvaput dogodilo. Prvi put 2003., drugi put 2007. godine. Da su išli zajedno, pobijedili bi, ali SDP i HNS su išli odvojeno. I izgubili. Neki kažu da je povijest učiteljica života, ali u takozvanom hrvatskom liberalnom centru čini se da žele pobiti tu staru poslovicu. Mada nikome nije jasno kako to namjeravaju učiniti. Možda će se više znati nakon drugog kruga lokalnih izbora kada u Sabor dođe prijedlog za nove Plenkovićeve ministre.