Ilustracija
Ako i dođe do nekog novog pokušaja okupljanja centrista malo je vjerojatno da bi oni mogli uspjeti u naumu da postanu po snazi jednaki SDP-u ili HDZ-u.
Međutim, ako i dođe do nekog novog pokušaja okupljanja centrista malo je vjerojatno da bi oni mogli uspjeti u naumu da postanu po snazi jednaki SDP-u ili HDZ-u. Te će stranke opet biti u za njih najboljem slučaju tek mlađi partner u koaliciji ili sa SDP-om ili možda s HDZ-om.
Više je razloga za tako nešto. Kao prvo i SDP i HDZ dobrim dijelom svoje birače zahvaćaju u političkom centru. Posebno je to slučaj sa SDP-om otkad je na čelu ove stranke Zoran Milanović. Njegove su izjave oko takozvanih nacionalnih tema vrlo razborite i umjerene, u gospodarskom smislu SDP je stranka okrenuta tržišnom gospodarstvu tako da bi bilo potpuno bespredmetno da bilo koja politička grupacija dovodi SDP, iako se radi o stranci sljednici nekadašnjeg SKH, u vezu bilo s Jugoslavijom bilo sa samoupravljanjem.
S druge strane istina jest da se HDZ pod vodstvom svog novog predsjednika Tomislava Karamarka u zadnjih godinu i pol dana pomakao prema desnici, ali to definitivno nije nešto što se ne bi moglo promijeniti u relativno kratkom vremenu. Birači kratko pamte i za rebrandiranje Karamarkovog HDZ-a u stranku desnog centra trebalo bi možda kakvih tri, četiri mjeseca. Uostalom, da birači itekako honoriraju umjereni i centristički HDZ jasno se vidi iz pobjeda na parlamentarnim izborima 2003. i 2007. godine koje je ta stranka ostvarila pod vodstvom Ive Sanadera.
Kao dodatni otežavajući razlog za očekivanje bilo kakvog dobrog rezultata od centrističke koalicije, ako do nečeg takvog ikada i dođe, jest ono što se među onima koji prate politiku zove kadrologija. Naime, u igri bi bile tri ili četiri manje stranke plus pokoja neovisna lista pa bi zaista bilo više nego zanimljivo gledati kako bi se recimo slagale liste i po kojim bi se to točno omjerima i pravilima radilo. Pa zatim tu bi još bili i dogovori oko toga kako bi se dijelile funkcije u slučaju eventualnog participiranja u vlasti.
Po svemu sudeći za SDP bi puno opasniji mogli biti laburisti iako je, sudeći barem po istraživanjima javnog mnijenja kojima ne treba uvijek do kraja vjerovati, ta stranka već nekoliko mjeseci u laganom padu. Ali za radnike nepovoljniji zakon o radu koji će u saborsku proceduru ući već ove jeseni kombiniran s, sada je to više nego izvjesno, dodatnim proračunskim rezovima lako bi mogli podići rejting ove stranke.
Čini se da u hrvatskom političkom prostoru ima još mjesta samo na ljevici i desnici dok sa centrom to nije slučaj. Tu je prostor čini se ipak definitivno zauzet. Naravno nikada ne treba reći nikad, posebno i zbog toga što je Hrvatska mala zemlja s relativno malo birača, ali sve što se događalo zadnjih 23 godine upućuje na to da nekakva koalicija trećeg puta može u najboljem slučaju biti tek mlađi partner jednoj od dvije velike stranke.