Treći put bez velikih šansi

Putevi i stranputice Zlatka Crnčeca

Zlatko Crnčec

Ilustracija

Ilustracija

Ako i dođe do nekog novog pokušaja okupljanja centrista malo je vjerojatno da bi oni mogli uspjeti u naumu da postanu po snazi jednaki SDP-u ili HDZ-u.

Svako se malo u javnosti i medijima pojave analize i vijesti o tome da se u Hrvatskoj priprema nešto što se zove treći put. To bi trebalo biti zamišljeno kao koalicija stranaka političkog centra čiji se čelnici već godinama nadaju tome da bi mogli pomutiti račune dvjema velikim strankama.  

  Međutim, ako i dođe do nekog novog pokušaja okupljanja centrista malo je vjerojatno da bi oni mogli uspjeti u naumu da postanu po snazi jednaki SDP-u ili HDZ-u. Te će stranke opet biti u za njih najboljem slučaju tek mlađi partner u koaliciji ili sa SDP-om ili možda s HDZ-om. 


   Više je razloga za tako nešto. Kao prvo i SDP i HDZ dobrim dijelom svoje birače zahvaćaju u političkom centru. Posebno je to slučaj sa SDP-om otkad je na čelu ove stranke Zoran Milanović. Njegove su izjave oko takozvanih nacionalnih tema vrlo razborite i umjerene, u gospodarskom smislu SDP je stranka okrenuta tržišnom gospodarstvu tako da bi bilo potpuno bespredmetno da bilo koja politička grupacija dovodi SDP, iako se radi o stranci sljednici nekadašnjeg SKH, u vezu bilo s Jugoslavijom bilo sa samoupravljanjem.


  S druge strane istina jest da se HDZ pod vodstvom svog novog predsjednika Tomislava Karamarka u zadnjih godinu i pol dana pomakao prema desnici, ali to definitivno nije nešto što se ne bi moglo promijeniti u relativno kratkom vremenu. Birači kratko pamte i za rebrandiranje Karamarkovog HDZ-a u stranku desnog centra trebalo bi možda kakvih tri, četiri mjeseca. Uostalom, da birači itekako honoriraju umjereni i centristički HDZ jasno se vidi iz pobjeda na parlamentarnim izborima 2003. i 2007. godine koje je ta stranka ostvarila pod vodstvom Ive Sanadera. 




   Kao dodatni otežavajući razlog za očekivanje bilo kakvog dobrog rezultata od centrističke koalicije, ako do nečeg takvog ikada i dođe, jest ono što se među onima koji prate politiku zove kadrologija. Naime, u igri bi bile tri ili četiri manje stranke plus pokoja neovisna lista pa bi zaista bilo više nego zanimljivo gledati kako bi se recimo slagale liste i po kojim bi se to točno omjerima i pravilima radilo. Pa zatim tu bi još bili i dogovori oko toga kako bi se dijelile funkcije u slučaju eventualnog participiranja u vlasti. 


  Po svemu sudeći za SDP bi puno opasniji mogli biti laburisti iako je, sudeći barem po istraživanjima javnog mnijenja kojima ne treba uvijek do kraja vjerovati, ta stranka već nekoliko mjeseci u laganom padu. Ali za radnike nepovoljniji zakon o radu koji će u saborsku proceduru ući već ove jeseni kombiniran s, sada je to više nego izvjesno, dodatnim proračunskim rezovima lako bi mogli podići rejting ove stranke. 


   Čini se da u hrvatskom političkom prostoru ima još mjesta samo na ljevici i desnici dok sa centrom to nije slučaj. Tu je prostor čini se ipak definitivno zauzet. Naravno nikada ne treba reći nikad, posebno i zbog toga što je Hrvatska mala zemlja s relativno malo birača, ali sve što se događalo zadnjih 23 godine upućuje na to da nekakva koalicija trećeg puta može u najboljem slučaju biti tek mlađi partner jednoj od dvije velike stranke.


više vijesti