U ovom se trenutku Hrvatska definitivno u političkom smislu odvojila od Srbije. Dvije su zemlje sada u poziciji u kakvoj su bile 1918. dok je Hrvatska bila u Austro-ugarskoj, a Srbija neovisna kraljevina.

Što se tiče BiH odnos bi tu trebao biti isti, ali je teško gotovo nemoguće očekivati od ove disfunkcionalne zemlje da u bilo kakvom razumnom roku bude spremna barem minimalno zadovoljiti stroge kriterije koje EU nameće zemljama koje aspiriraju na članstvo.

Daleko najgori način na koji bi Hrvatska mogla pokušati utjecati na istočne susjede bio onaj koji se i prečesto koristili slovenski političari u svojim nastupima koji su se ticali Hrvatske.

Međutim, definitivno najbolji način na koji bi Hrvatska mogla pozitivno utjecati na razvoj događaja u našem istočnom susjedstvu jest da njena europska priča bude uspješna, posebno u gospodarskom smislu. Istina, recimo Srbija u svom susjedstvu ima čak još tri zemlje članice EU, Mađarsku, Bugarsku i Rumunjsku.

Naravno, hrvatski je utjecaj na ono što se u medijima naziva regija ipak je minimalan. Čak i da Hrvatska zaista postigne spektakularan uspjeh u EU u gospodarskom smislu i da u odnosima sa istočnim susjedima bude maksimalno razborita i konstruktivna, pozitivan utjecaj toga vrlo je limitiran.

Stvar je naravno u tome da su na tom području problemi, oni politički i međunacionalni, toliko duboki i komplicirani da je veliko pitanje do koje mjere eventualna europska perspektiva na njih uopće može utjecati. Što će biti s BiH, može li nova srpska vladajuća garnitura uopće izvući ovu priču oko Kosova.

Sve u svemu za nadati se je da će se stvari ipak pomicati nabolje na našim istočnim granicama, a na Hrvatskoj je da tome pomogne koliko je u njenoj moći.