Nedavna sjednica vodstva zagrebačkog SDP-a na kojoj su se analizirali rezultati lokalnih izbora ponovo je uzburkala duhove u toj stranci. Na kraju se sve svelo na medijske spinove o tome jesu li ili ne zagrebački SDP-ovci predvođeni Davorom Bernardićem za poraz u metropoli odgovornim proglasili isključivo vodstvo stranke na državnoj razini i premijera i šefa SDP-a Zorana Milanovića. 

   Kao prvo, nesumnjivo je da su se Milanović i predsjedništvo stranke na državnoj razini izravno upleli u zagrebačke izbore. Nakon što je zagrebački SDP izabrao svog kandidata za gradonačelnika, bio je to Davor Bernardić, i ovaj se kao takav počeo predstavljati javnosti, uslijedili su prvo medijski spinovi, a potom i zapovijed predsjedništva stranke zagrebačkim SDP-ovcima da se više ne smiju slagati sa svojim mišljenjem i da kandidat više ne smije biti Bernardić već ministar zdravlja Rajko Ostojić. I onda se dogodilo ovo što se dogodilo, Milan Bandić ostao je gradonačelnik. 

  Slična se stvar dogodila i u Istri. I tu je predsjedništvo stranke odredilo lokalnoj organizaciji kako mora ići na izbore. Ali i s tim nije napravio nikakav pomak. U Puli je kandidat IDS-a pomeo novu nadu SDP-a i miljenika vodstva stranke na državnoj razini Peđu Grbina koji se slabo snašao u kampanji baš kao što se loše snalazi u poziciji predsjednika saborskog Odbora za Ustav. A gdje se govoreći o mogućnosti referenduma o braku kompromitira ne samo kao mladi političar nego i kao kvalitetan pravnik, što on definitivno jest. Što se tiče županije tu je napravljena najveća greška SDP-a u cijeloj kampanji. Sasvim je legitimno da je državno vodstvo SDP-a željelo prekinuti proces u kojem je SDP sve više postajao običan privjesak IDS-u. Ali to se nikako nije smjelo napraviti na način da se onda za župana podrži IDS-ovog disidenta Damira Kajina čija se kampanja sastojala u sipanju drvlja i kamenja na ljude s kojima je bez većih primjedbi proveo zadnjih dvadesetak godina. Nije baš jasno zašto se SDP nije odlučio na ovim izborima afirmirati neko novo lice. Ako ništa drugo bio bi to barem nekakav zalog za budućnost, taj bi kandidat imao još četiri godine za pripremu da pokuša napraviti nešto na lokalnim izborima 2017. godine. Mada je zaista upitno može li SDP ikada učiniti nešto na lokalnim izborima dok postoji IDS, budući da ove dvije stranke pikiraju na iste birače, samo što to IDS očito radi daleko bolje. 

  Međutim, najgore bi za SDP sada bilo da počne međusobno čerupanje oko toga tko je kriv. Odluke predsjedništva i u Istri i u Zagrebu nise bile bez rezona, ali je sve odrađeno traljavo i na silu. S druge strane, i smijenjeni istarski IDS-ovci i Bernardić nad kojima jest napravljeno političko nasilje nisu se prije toga uspjeli profilirati kao relevantna politička snaga. Međutim, krene li predsjedništvo SDP-a izravno ili neizravno đonom na sadašnje vodstvo zagrebačkog SDP-a bilo bi to otvaranje još jednog nepotrebnog fronta. Jer svođenje računa može se napraviti na puno mirniji način.