Nedavno imenovani ministar obrazovanja Vedran Mornar izjavama o mogućem odustajanju od zdravstvenog i građanskog odgoja solidno je uzburkao društvenu i političku scenu. Odmah je reagirao najjači SDP-ov koalicijski partner HNS inzistirajući da je uvođenje ovih dvaju predmeta nužno, da je to dio koalicijskog ugovora i da će HNS ustrajati na tome da se oni uvedu u školsku nastavu.

Dakle, podrži li premijer Zoran Milanović svog novog ministra obrazovanja u njegovom naumu moguće je da nam prijeti još jedna kriza unutar vladajuće koalicije. Naravno, digle su se odmah brojne nevladine udruge koje već nekoliko godina rade na promociji ovih dvaju programa. Oni su se najoštrije suprotstavili namjeri ministra Mornara da ograniči ili odustane od ovih dvaju predmeta. Međutim, s druge strane ovakav Mornarov potez mogao bi pomoći Milanovićevoj Vladi u ovoj za nju prilično teškoj situaciji. Naime, uvođenje zdravstvenog odgoja nanijelo je veliku političku štetu Vladi, i to ne zbog sadržaja samog odgoja već puno više zbog načina na koji je predstavljen. I naravno zbog nekih nespretnosti u jednom njegovom dijelu.

  Sve je to dalo vjetar u leđa udrugama kao što je »U ime obitelji« koje su na kraju poentirale provođenjem referenduma kojim su Ustavom zabranjeni istospolni brakovi. Velika je ovdje odgovornost ministra Jovanovića koji je, što bi bilo logično, umjesto da okuplja razdvajao. Koji je umjesto da je privuče na svoju stranu, neodlučnu i tihu većinu gurnuo ravno u zagrljaj Željke Markić. Velika je to šteta s obzirom na to da je zdravstveni odgoj u osnovi korisna i dobra stvar. Na kraju krajeva jedna je od osnovnih uloga države prosvjećivanje stanovništva. Ali to se trebalo napraviti kroz dijalog i pokušaj postizanja što većeg konsenzusa, s krajnjom namjerom da oni najtvrđi protivnici uvođenja zdravstvenog odgoja ostanu u manjini. I naravno uz izbacivanje iz sadržaja odgoja spornih dijelova koji nikome ne koriste, a daju veliki manevarski prostor onima koji su protiv zdravstvenog odgoja kao takvog.

  S druge strane Mornar sada čini sličnu grešku samo u obrnutom smjeru. Novi ministar nije političar, a koliko mu je to prednost toliko mu je i mana. S jedne strane lišen je uobičajenih političkih obzira, ali s druge, baš kao i Jovanović, svojim tvrdim izjavama stvara neprijatelje i tamo gdje mu to nije potrebno. Osim toga, neizravno, ali prilično očito Mornar je tipičan prestavnik inžinjerskog staleža koji pomalo svisoka gleda na sve društvenjake. Tako da bi i njegova, u osnovi pozitivna inicijativa, mogla baš kao i Jovanovićeva dobiti potpuno nepotrebne protivnike.

  Mornar je naime potpuno u pravu da se oko zdravstvenog i građanskog odgoja treba postići što širi društveni konsenzus. Njegove riječi da će oko toga razgovarati, među ostalim s predstavnicima Crkve i ostalim kritičarima, korak su u pravom smjeru. Pravi melem nakon isključivosti njegovog prethodnika. Međutim, Mornar i ovdje lomi stvari preko koljena. Na predstavljanju na nadležnom saborskom odboru rekao je primjerice da će zatražiti audijenciju kod čelnika Katoličke crkve. Ili kada govori o zdravstvenom odgoju zaboravlja da je odluka o njemu kao dijelu programa već donesena i da je potrebno osnivanje povjerenstva, javna rasprava i nova odluka da se program zdravstvenog odgoja promijeni. A za što do početka nove školske godine nema dovoljno vremena.

  Dakle, vrag je tu kao i u mnogočemu drugom u detaljima. Jovanović je definitivno imao dobru namjeru, prosvjećivanje učenika, ali ju je sam uništio načinom na koji ju provodio, ponajviše isključivošću i krajnjom netrpeljivošću prema protivnicima što je umjerene i neodlučne okrenulo prema njegovim protivnicima. Mornareve su namjere također dobre. Oko svjetonazorskih stvari zaista je potreban društveni dijalog i pokušaj stvaranja što šireg konsenzusa. Ali dok Jovanović primjerice nije želio Crkvu ni kao sugovornika, Mornar je vidi gotovo kao arbitra. Dok je Jovanović bio i previše na strani nevladinog sektora koji osim društvene definitivno ima i svoju interesno privatnu agendu, Mornar odlazi u drugu krajnost, on ih gotovo potpuno ignorira. Tako da nije nemoguće da i ova u suštini dobra Mornarova inicijativa, koja bi mogla u čisto političkom smislu biti vjetar u leđa Kukuriku koaliciji, završi kao još jedan udarac posrnulim vladajućim strankama.