Božićna poruka Mosta najvulgarniji je politički događaj 2015. Ovog su puta mostovci prebacili čak i svoje krajnje visoko postavljene standarde političkih bedastoća. Tvrde naprimjer da mandatar Tihomir Orešković »ako zna zaraditi za sebe, znat će zaraditi i za Hrvatsku«.

Ovakva primitivna doskočica – kojoj je mjesto u zadimljenoj krčmi, a ne u službenoj komunikaciji jedne vladajuće stranke – ne da više ne prolazi u balkanskim državama, nego bi je se sigurno posramili i u nekoj zaostaloj neeuropskoj postsovjetskoj republici.

Inače Most i dalje slavi menadžerske sposobnosti budućeg premijera kao vrhunski ideal. Jer u njegov djelokrug spada mnogo toga što na prvu loptu uopće nema nikakve veze s gospodarstvom. Što sa žicom koju su postavili Mađari ili Slovenci? Treba li mijenjati zakon o životnom partnerstvu? Kako se postaviti prema terorističkoj prijetnji koja, kao što vidimo iz uhićenjanja u BiH, sada dolazi i iz najbližeg okruženja? Kako srediti stanje u nogometu?

Treba li poštovati Ustavni zakon o pravima manjina i uvesti ćirilicu u Vukovar? Treba li vratiti pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburgom?

Ako će se budući premijer baviti svim ovim pitanjima, a kao šef izvršne vlasti i prva politička osoba u zemlji definitivno bi trebao, onda to znači da je postao političar. I da sve nebuloze o potrebi stručnjaka na mjestu premijera padaju u vodu jer Orešković nije stručnjak ni za vanjsku politiku, ni za sigurnosna pitanja, ni za odnose s nacionalnim manjinama. Onog trenutka kada se, i ako, njima počne baviti, a trebao bi, istog će trena postati političar opće prakse kao što su to bili njegovi prethodnici. I to bi bilo dobro i za njega i za zemlju.

Jer ako se bude bavio samo gospodarstvom i financijama, svest će se na predsjednika izvršnog vijeća kao što su to bili svi Tuđmanovi prvi ministri. Naime, sve bitne političke i sigurnosne odluke donosio je Tuđman. Ako se Orešković potpuno povuče iz politike, Karamarko i Petrov postat će kolektivni Tuđman koji će donositi sve ključne odluke. Uključujući i one koje državnu tvrtku treba privatizirati ili koje će se socijalne skupine i dalje štititi isplatama iz proračuna. Nije jasno što bi tada uopće radio Orešković.

Osim toga, ako će se on izravno i samo baviti financijama i gospodarstvom, čemu uopće imenovati šefove tih resora. U tom bi slučaju ti ministri bili svedeni na državne tajnike koji bez ikakve mogućnosti vlastite kreacije ispunjavaju izravne zapovijedi premijera.

Dakle, Mostove cirkusarije lako bi mogle gurnuti Hrvatsku u situaciju da potpredsjednici Vlade obavljaju funkciju predsjednika u polupredsjedničkom sustavu, premijer  predsjednika izvršnog vijeća, a ministri državnih tajnika.

Časni izlaz iz kaosa koji je naporavio Petrov na kraju će ovisiti samo o Oreškoviću, i o tome koje su njegove krajnje namjere. A to je da on zaista odluči biti premijer u pravom smislu te riječi. I da, iako doveden kao nekakav magičan stručnjak, pokuša postati običan političar. I da se ponaša po onoj – kad ste me već postavili za premijera, onda ću premijer i biti. Neka zaista preuzme vođenje zemlje u svim segmentima. Sve drugo bilo bi za njega porazno. Za očekivati je da si čovjek takve osobne i profesionalne biografije kao što je njegova, ipak neće dopustiti da iz svega ovoga izađe popišan i osramoćen.