Sve u svemu, iako je sve potpuno nepredvidivo, jedna stvar ipak postaje sve vjerojatnija. A to je da će sve završiti ponovnim izlaskom na birališta. Činjenica da Most nema snage povući na način da konačno ide samo s jednom ili drugom stranom, a kombinacija s obje nemoguća je jer se ni SDP ni HDZ i dalje nikako ne vide u zajedničkoj priči.
Što bi glavni akteri ove priče mogli očekivati na novim izborima – Most i njegov predsjednik Božo Petrov. On je u zadnjih mjesec i pol od čovjeka poznatog samo političkim novinarima i građanima Metkovića postao nacionalna figura koja ima odlučujuću riječ u tome u kojem će smjeru zemlja ići. Nikako nije nemoguće da Most izgubi dio birača koji su mu dali glas zbog toga jer su ga vidjeli kao snagu koja se usudila suprotstaviti HDZ-u na lokalnoj razini i pobijediti. Nakon njegovih akrobacija tijekom ovih pregovora očekivano je da Most napusti dio intelektualne političke publike koja je u njemu u prvom redu gledala novu antihadezeovsku snagu. Posebno je to bio slučaj u Zagrebu i središnjoj Hrvatskoj gdje je na zadnjim parlamentarnim izborima listama Mosta kadrovirao nekadašnji zamjenik predsjednika HDZ-a Drago Prgomet. On se s Mostom razišao samo par dan nakon izbora nakon što je zatečen u tajnim razgovorima s predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem. Zajedno s njim Most su napustili birači koji su Most shvaćali isključivo kao antihadezeovsku političku snagu.
Međutim, lako bi se moglo dogoditi da Petrov i Most dobiju neke nove birače. Jer koliko god je Petrov kreirao cirkus u zadnjih mjesec i pol dana nisu se puno bolje ponašale ni dvije velike, etablirane stranke koje su strateška stajališta mijenjale gotovo isto tako brzo koliko Petrov rokove za svoje ultimatume. Tako da će se krivnja za ovu političku tragikomediju vjerojatno raspodijeliti podjednako na sva tri njezina aktera. Što pak znači da bi Petrov, bez obzira na sve zaokrete koje je odradio, ipak iz svega mogao izaći ništa više okaljan i obilježen nego Karamarko i Milanović koji su ga spremno slijedili u cijelom ovom ludilu.
A baš bi taj moment mogao biti odlučujući kada je u pitanju Petrovljeva politička budućnost. Znatan dio političke publike itekako bi mogao honorirati činjenicu kako je Petrov u mišju rupu otjerao šefove dviju stranaka koje se izmjenjuju na vlasti zadnjih 25 godina. Iako za njih glasaju, ljudi istovremeno vole te iste političare vidjeti na koljenima. I imaju naviku cijeniti one koji političare u taj položaj natjeraju. Nije zato nemoguće da se dio ljudi ipak poistovjeti s Petrovom, dojučerašnjim političkim autsajderom iz Metkovića koji je preko noći izrastao u nacionalnu figuru.
Sve bi to moglo dovesti do toga da Most s lakoćom nadoknadi gubitak nastao odlaskom Prgometove frakcije. Štoviše da na sljedeće izbore izađe sa znatno povećanom podrškom birača ogorčenih na političku elitu.
Da se u slučaju Mosta radi tek o skupini ljudi s jako čudnom, da ne kažemo suspektnom agendom, jasno je tek malom broju onih koji žive od politike ili od pisanja o njoj. Za sve ostale Petrov bi lako mogao ispasti nekakav Robin Hood koji uzima moć od bogatih političara i vraća je siromašnom puku.
