Izborna se kampanja zahuktava i oba su bloka odlučna u tome da pokriju baš svaki kutak političkog spektra. Iako se na početku činilo da u tome prednjači HDZ, koji je proširio svoju koaliciju na čak osam stranaka, a da SDP ipak više manje ostaje u okviru Kukuriku saveza plus laburisti – stvari se izgleda polako mijenjaju.

 Zadnjih smo dana naime svjedoci da je SDP iz potpune anonimnosti izdigao nešto što se zove Autohtoni HSS, stranku kojoj je na čelu nekadašnji glavni tajnik HSS-a Stanko Grčić, te još anonimniju Hrvatsku demokratsku seljačku stranku. I po prvi put je jedan visoki dužnik te stranke, potpredsjednik SDP-a Gordan Maras, položio vijenac na grob utemeljitelja HSS-a Stjepana Radića, i to zajedno sa svojim novim političkim partnerima. Na ovaj je način SDP i svoju koaliciju pokušava okititi HSS-om ne bi li na taj način privukao koji glas više birača iz ruralnih područja. Posebno se čini se pikira na drugu izbornu jedinicu (istočni Zagreb, Koprivnica, Križevci) gdje je HSS najjači. I dok suradnja SDP-a i nekog od brojnih derivata HSS-a i nije toliko čudna – ove su dvije stranke uostalom bile koalicijski partneri u Vladi Ivice Račana od 2000. pa do kraja 2003 – sasvim je moguće da socijaldemokrati odu čak i korak dalje. Naime, po političkim se kuloarima priča da nije nemoguće da SDP i Kukuriku koalicija na parlamentarnim izborima na neki način surađuju i s aktualnim gradonačelnikom Slavonskog Broda Mirkom Dusparom. On jest na zadnjim lokalnim izborima u svibnju 2013. godine pobijedio kao nezavisni kandidat, ali je riječ o nekadašnjem visokom dužnosniku HSP-a, bio je potpredsjednik, iz vremena kada je ova stranka negdje sredinom dvijetisućitih bila na vrhuncu svoje političke snage. Na ovaj bi način SDP pokrio i seljačku i pravašku komponentu s kojom se diči HDZ i koje predstavlja kao prirodne saveznike za provođenje svoje državotvorne politike.

 Na kraju bi čini se moglo ispasti da će i Kukuriku i Domoljubna koalicija u svom sastavu na sljedećim parlamentarnim izborima mogli imati po barem jednu seljačku, pravašku, regionalnu i umirovljeničku stranku. Postoji mogućnost da Kukuriku ima i manjinsku, naime SDSS-u je navodno ponuđeno da predloži svog kandidata za zajedničku listu u devetoj izbornoj jedinici (Zadar, Šibenik). Kako je krenulo, možda i HDZ na to odgovori na način da osmisli kakav Autohtoni SDSS kako bi se možda pridobio i koji glas nekog državotvornog pripadnika srpske nacionalne manjine. Jer izbori bi mogli biti tijesni pa će stoga svaki glas biti važan.

 Imati što širu koaliciju nije loša stvar. Stranke izlaze pred birače u širokom bloku i na taj način demonstriraju snagu i nadaju se sinergijskom učinku, odnosno da će dobiti više glasova nego što je zbroj pojedinačnih snaga koalicijskih partnera. Usput se nadaju pokupiti i poneki komadić glasova koje inače ne bi dobili ako ne bi uza sebe imali kakvu malu strančicu koju vole baš ti točno određeni birači.

 Međutim, sve to ima svoje granice. Izlazak na parlamentarne izbore ipak nije samo puko zbrajanje i oduzimanje glasova. Ne mogu se samo tako mehanički zbrajati glasovi raznorodnih političkih opcija. Jer ako netko pokuša spojiti nešto što je nespojivo može mu se lako dogoditi da dobije obrnuti sinergijski učinak, odnosno manje glasova nego što bi ih dobio da nije pokušavao slagati frankenštajnovske koalicije. Naprosto u cijeloj stvari treba imati mjere i dobrog ukusa. Istina jest da se biračima može podvaliti zaista svašta, ali čak i oni ponekad imaje neku granicu ispod koje nisu spremni ići.