Dalija Orešković na velika vrata ulazi u domaću politiku i čini se da bi mogla biti ozbiljan faktor. I to već sljedeće godine kada se održavaju izbori za Europski parlament. Oni su zicer za promociju novih političkih opcija. Tako su 2012. na njima mandat osvojili Hrvatski laburisti. Međutim, brzo su dosadili površnom elektoratu tako da su već 2013. krahirali, a na njihovo uskočila Mirela Holy. ORAH je tada osvojio mandat, ali je dvije godine kasnije nastradao na parlamentarnim izborima jer su birači pronašli novu igračku u MOST-u nezavisnih lista. Gotovo je sigurno da bi Orešković mogla osvojiti mandat ako odigra prosječno, a moguće i dva ako pogodi atmosferu u društvu.

Međutim, tada bi tek mogli nastupiti problemi za novu opciju. Naime do sljedećih relevantnih izbora, onih parlamentarnih, mogla bi proći godina i pol, a u tom razdoblju mogla bi i skočiti neka nova opcija koju bi birači mogli prigrliti i odbaciti prethodnu iako su je masovno podržavali još samo koji mjesec prije izbora. Kao što se dogodilo Mireli Holy koju su birači nemilosrdno odbacili i prigrlili Božu Petrova kao novog spasitelja države.

Politika je nažalost u Hrvatskoj, kao uostalom i u cijelom svijetu, svedena na dojam. Na to kako građani doživljavaju nekoga i kakvu projekciju imaju o njemu. Ono što on ili i ona govori ima malo ili nikakvog utjecaja na to kako će kasnije proći na biralištima. Dojam koji ostavlja Dalija Orešković jest izuzetno dobar i to joj otvara veliki prostor za djelovanje. I samo o njoj će ovisiti kako će i hoće li uopće kapitalizirati više nego izvjestan uspjeh na izborima za Europski parlament. A što će se događati nakon toga, ovisit će o njenim političkim postupcima. Svaka od gore navedenih opcija imala je svoju veliku šansu i nije ju iskoristila. Ponajviše svojom krivnjom, ali i zbog objektivnih okolnosti, odnosno zbog toga jer ih je dio medija u najboljim slučajevima ignorirao, a u najgorim cipelario bez ikakve mjere.