Politička je scena u Hrvatskoj, posebno njena lijeva i liberalna strana pred mogućim velikim promjenama. Najveći je razlog za takvo stanje situacija u još uvijek najjačoj oporbenoj stranci. SDP i dalje glavinja i sada je zaista legitimno postaviti pitanje u kakvom će uopće stanju ova stranka dočekati ne parlamentarne izbore već one za Europski parlament koji će biti u prvoj polovini sljedeće 2019. godine. Kako stvari sada stoje, ako se nastavi ovakvo samouništavanje socijaldemokratske stranke, nije nemoguće da u Bruxelless otputuje samo jedan SDP-ovac. Ništa naime ne upućuje da se situacija u SDP-u smiruje, dapače kao da se samo čeka jesen pa da se ponovo krene, s jedne strane s lupanjem po predsjedniku stranke, a s druge sankcijama prema najglasnijim neposlušnicima koje će se provesti preko, široj javnosti mahom nepoznate, glasačke mašine u Glavnom odboru.

Naravno, postoji ovdje i puno otegotnih okolnosti. Jedna od njih je i ta što je napraviti stranku ni iz čega jako težak, gotovo pa Sizifov posao. Prvi su problem financije jer novi politički projekt za svoje financiranje naravno ne može računati na novac iz proračuna države i lokalne samouprave koji na površini drži etablirane političke stranke. Osim novca, potrebno je i puno vremena jer treba putovati po cijeloj Hrvatskoj i osnivati ogranke i nastupati kroz lokalne medije. I onda kada se ipak nekako preskoče ove dvije prepreke i nova opcija postane vidljiva u javnosti i istraživanjima javnog mnijenja, pojavljuje se još jedna opasnost. A to su oportunisti svih vrsta koji hrle u novu stranku ne bi li pronašli kakvu poziciju za sebe. Takvi su srušili i Laburiste i ORAH. Tako da ova najnovija inicijativa nije bez šanse, štoviše prostor za nju itekako postoji, a sve će ovisiti o umješnosti nove političarke da se nosi sa svime onime što donosi aktivni politički angažman. Čak i neovisno od toga što će na kraju bit sa SDP-om.

Iako posrnuli socijaldemokrati i nisu jedina opcija koja zauzima područje lijevog centra. Tu je recimo i GLAS, stranka koja se u istraživanjima javnog mnijenja vrti između jednog i dva posto glasova, ali zato ima predsjednicu, Anku Mrak Taritaš, koja u istraživanjima raspoloženja birača dobiva više glasova od nominalnog šefa oporbe. Mrak je dva puta u Sabor ušla isključivo na preferencijalne glasove što pokazuje da ima jako dobar prolaz kod biračkog tijela lijevog centra. Uz još malo rada na sebi kako bi mogla na zanimljiviji način govoriti o općim političkim temama, ni Mrak Taritaš nije bez izgleda za politički uspjeh, posebno ako se na kraju zaista realizira zamisao o takozvanoj Amsterdamskoj koaliciji koju bi uz GLAS činili i stranka Pametno, te IDS. Mada se tu uspjeh ne čini zajamčen jer IDS će inzistirati na svoja tri mandata, a moguće i ih Pametno i GLAS poguraju do četvrtog. A s druge strane ove dvije stranke, barem kako sada stvari stoje, teško da mogu osvojiti mandat u nekoj od ostalih izbornih jedinica. Tako da je na centru i lijevo od centra sve otvoreno. Na desnom centru dominira i dalje HDZ mada ni tu Orešković nije bez šanse ako se dobro snađe o svojoj političkoj ulozi.