Čini se da se SDP ipak odlučio poniziti i iz gole političke pragme podržati HNS-ovku Anku Mrak Taritaš kao zajedničku kandidatkinju za zagrebačku gradonačelnicu. Navodno je to dio šireg sporazuma čija bi kruna bio zajednički izlazak na parlamentarne izbore 2020. godine sa šefom SDP-a Davorom Bernardićem kao premijerskim kandidatom.

HNS tvrdi da nema namjeru preuzeti primat na lijevom centru jer ankete pokazuju da je SDP još uvijek puno jača stranka. I da će takva ostati do sljedećih izbora za Sabor. Te da stoga nema šasne da bi HNS pokušao postati prva oporbena stranka.

Međutim, i danas je u Zagrebu HNS višestruko slabiji od SDP-a. Ali i u takvim uvjetima oni, a ne SDP daju kandidatkinju za gradonačelnika. Pa zašto bi bilo nemoguće da se ovakav scenariji ponovi za tri i pol godine. Kao prvo, ako u svibnju pobijedi Anka Mrak Taritaš ušla bi zajedno s Plenkovićem, Grabar Kitarović i Božom Petrovom u skupinu najvažnijih političara u zemlji. I što je izuzetno važno – bila bi jedina iz oporbe. Zagreb s proračunom težim od šest milijadi kuna prava je mala država u državi i onaj tko je na njegovom čelu važan je faktor u cijeloj zemlji. Uz dobar PR i nekoliko efektnih projekata koji bi se medijski dobro izreklamirali Mrak Taritaš bi u relativno kratkom roku mogla postati jedna od najpopularnijih političkih osoba u zemlji. Osim toga, ona je što se tiče izravne komunikacije s običnim ljudima vjerojatno jedna od najsposobnijih političara u Hrvatskoj što se vidjelo prilikom njenog angažmana u saniranju posljedica poplava u Slavoniji prije nekoliko godina.

Za razliku od Bandića ona nije limitirana političarka. Njegov su domet pruga, cesta, šaht. Kada priča o nečem drugom ispada smiješan. Iza Mrak Taritaš je i kakva, takva, ali ipak stranka dok je iza Bandića bila tek na brzinu sklepana interesna skupina.

A tko jamči i da će se u sljedećim godinama Bernardić nametnuti kao premijerski materijal i vođa oporbe ako se u šest godina koliko je na čelu zagrebačkog SDP-a nije uspio izgraditi kao legitimni izazivač politički sve potrošenijeg Milana Bandića. Za to da je šef oporbe ujedno i gradonačelnik glavnog grada postoje presedani i u svijetu, recimo Jacques Chirac je istovremeno bio predsjednik oporbenog RPR-a i gradonačelnk Pariza. Ali Bernardić sada ne ide u utrku za gradonačelnika jer postoji velika šansa da bi te izbore izgubio i time zapečatio političku karijeru.

Naravno zagrebačkog gradonačelnika građani biraju izravno dok premijera biraju saborski zastupnici. Međutim, i parlamentarni izbori postaju sve više personalizirani što se vidjelo i prošle godine kada su oni u velikoj mjeri bili svedeni na dvoboj Milanović – Plenković.

Nitko ovdje ne tvrdi da HNS ima bilo kakve zadnje namjere, da želi preveslati SDP pa i na parlamentarnim izborima nametnuti svog člana kao kandidata za premijera. Ali ako je razvoj događaja doveo do toga da je članica HNS-a zajednička kandidatkinja za gradonačelnicu iako je u Zagrebu HNS daleko, višestruko, slabiji od SDP-a, zašto se sličan scenarij ne bi dogodio i za tri i pol godine. Posebno ako bi i ankete, kao i danas, ukazivale na korist od nečeg takvog – SDP bi vjerojatno bio spreman na još jedno poniženje.