Kaže Anka Mrak Taritaš na gostovanju u Nedjeljom u dva na HTV-u da »ovaj HDZ nije HDZ s kojim bih mogla surađivati i raditi« te da bi »ovaj HDZ trebao pokazati mnogo dobre volje da bih pomislila da mogu raditi s njima«. Još je to jedan u nizu gotovo sektaških stajališta koja se godinama mogu čuti iz SDP-a i, do prije koji dan, i iz HNS vezano za najjaču hrvatsku stranku. Prilično pogrešno i jako iritantno, ponajviše zbog toga što sebe tako predstavljaju kao moralnu vertikalu čistu kao alpska ponornica nasuprot navodno korumpiranog HDZ-a.

I kao glavne zagovaratelje ljudskih prava nasuprot navodno prijetećem HDZ-u. Proglašavanjem svog monopola na poštenje i demokraciju podjednako su iritantni kao i HDZ kada sebe proglašava jedinim zaštitnikom hrvatstva. I onda je HNS prije nekoliko dana napravio prvi pravi politički »coming out« u hrvatskoj politici. U samo nekoliko dana pokazali su što stvarno jesu već dugo – tek interesna skupina raznih gospodarskih grupacija s tek nekoliko ljudi na vrhu koji su mogli i željeli uobličiti suvislu političku koncepciju.

Ljudi koji su dobro znali u kakvoj su stranci, ali su se pravili da tome nije tako. Iz razloga koje oni znaju, a mi možemo naslutiti. I sada opet Mrak Taritaš koja – istina, nije pretrčala u zagrljaj HDZ-a – govori s akademskih visina o toj stranci kojoj su se čelni ljudi njene stranke prodali, jeftino ili skupo pokazat će vrijeme. Ali osim ovog pljuckanja s visine zaista nije jasno zbog čega HNS – da se to dogodilo u normalnim, a ne u ovako sramnim okolnostima – ne bi mogao surađivati s ovim i ovakvim HDZ-om.

Naravno, uz samo jedan uvjet. A taj je da je HNS na izbore izašao samostalno. Jedino tako bi si ostavio otvoreni prostor da nakon njih može koalirati i sa SDP-om i s HDZ-om. U tom bi slučaju zaista bile točne sve one izjave da u Europi ima puno puno više zemalja gdje liberali radije koaliraju s desnim centrom nego s lijevim. I kao primjer se nudi Njemačka. Ali tako FDP, tako se zovu njemački liberali, na izbore mora izlaziti samostalno i tek ako i kada preskoči izborni prag sklapa koaliciju s Angelom Merkel.

Na primjer, na izborima prije četiri godine njemački liberali nisu čak uspjeli ni preskočiti prag. To se bi se moguće dogodilo i HNS-u da se nisu uvalili SDP-u na liste, odnosno da im nekadašnji predsjednik ove stranke Zoran Milanovića nije velikodušno poklonio devet mjesta. Prošle je godine HNS bio na kakvih dva posto biračke podrške, što je rejting na koji je narodnjake svojim »mudrim« vodstvom doveo Radimir Čačić, a dodatno zakucao Ivan Vrdoljak. Kako bi umilostivili SDP da ih ostavi na političkom životu čak su i potpisali sporazum u skladu s kojim se obvezuju da nakon izbora neće ni na koji način koalirati s HDZ-om. Tada se taj potpis činio čak i nepotrebnim jer su svi podrazumijevali da nema šanse da bi HNS ikada išao u koaliciju s HDZ-om.

Kad tamo, evo, prije samo nekoliko dana dogodio se početak jednog divnog prijateljstva. U topao, siguran i stabilan zagrljaj HDZ-u otišli su oni koji su o ovoj stranci govorili čak i gore nego Mrak Taritaš. Stoga bi i njoj, i onima koji su ipak zadržali samopoštovanje i nisu pretrčali, možda bilo bolje da sami sebe upitaju u kakvoj su to stranci i s kakvim ljudima bili sve ove godine. Uostalom, HDZ i HNS jedinstveni su i po tome da su jako okrutni prema bivšim predsjednicima koje bez milosti izbacuju iz stranke.