Danas je dan kad se zaključuju liste i kandidature za lokalne izbore što se održavaju 16. svibnja. Tko je jamio potpise, jamio je – tko nije, zbogom do 2025. godine. A da su lokalni izbori majka svih izbora, svjedočimo svakoga dana.

To je sublimacija politike, esencija demokracije, ekstrakt lokalnog života, komprimat najživopisnijih ljudskih karaktera i ambicija. Sve što čovjek može naučiti o životu, može naučiti prateći lokalne izbore.

Na njima je moguće čuti, primjerice od kandidata Davora Filipovića u Zagrebu, da je glavni program HDZ-a – antikorupcijski program. Filipović kaže kako će HDZ uvesti opozicijski nadzor rada gradskih tvrtki i javne uprave, te narediti šefovima komunalnih tvrtki da javno objave svoje imovinske kartice.

Na tim izborima može se čuti jednog Željka Keruma u Splitu kako u sučeljavanju – replicira sam sebi. Jednako tako, tu se može vidjeti »novi SDP« – stranku koja raspušta samu sebe i bori se protiv vlastitog članstva.

Kandidat stranke koja se svim silama bori za građansko društvo i drži lekcije baš svima o baš svemu, Ivica Puljak u Splitu, odjednom pjeva ustaške pjesme, doduše na snimci iz 1994. godine, ali ipak. Riječju, lokalnim izborima nema premca. To je bit politike, sva poguba ljudske naravi tu se vidi u punom sjaju.

Nije ni Rijeka pošteđena bisera, kako na ranijim, tako i na ovim izborima. Pretendenata je više nego ikad – vidjet ćemo danas je li ih 13, ili neki ipak neće uspjeti u pokušaju promjena u Rijeci. Njima je bilo i najteže, uz najstrože epidemiološke mjere morali su prikupiti jednak broj potpisa kao i svi ostali u Hrvatskoj.

Nije stoga čudo da se kampanja preselila na društvene mreže. A ondje – ne kampanja, nego rat. Tko koga financira, tko je čiji alibi-kandidat, kako neke isključiti iz konkurencije plasiranjem montaža starih video-uradaka…

Beskrajni dan u ratu anketama i plasmanima prema novinarima i javnosti. Neki su do jučer bili najbliži suradnici – sada su ljuti konkurenti (pogledati pod Nikola Ivaniš – Marko Filipović, ili Marko Boras Mandić – Zlatko Komadina).

Neki se kandidiraju samo zato da bi drugima krali glasove u prvom krugu, i nekome drugome ih pribrajali u drugom krugu. Toga ima uvijek, zečeva i mamaca, no ovog je puta kandidata jako puno, više nego ikad prije i za Grad i za Županiju, pa je i alibi-kandidata više nego ikad.

Oni služe tome da kasnije u formiranju većine u budućem Gradskom vijeću odigraju ulogu žetončića. Kao u starom vicu – tako malen, a već žeton. No, dečki i cure – u Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu tek treba ući.

Prag od pet posto uopće nije mali, i za mnoge on će biti nedosanjani san. Čak i za neke etablirane stranke i kandidate, a kamoli za autsajdere i glumce. A naravno, kao i na svim izborima dosad, i nakon ovih će neki kandidati jednostavno trajno nestati sa scene. Do jučer wanna be gradonačelnik, od sutra običan šetač na Korzu. U politici samo mijena stalna jest.

Uostalom, i dosadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel od 1. lipnja postaje hodač po Korzu. A nije jedini – niti u jednom od četiri najveća hrvatska grada više nema kandidata koji su sada na gradonačelničkim funkcijama.

Na neki način, koliko god to ružno zvučalo, biologija čini svoje – zagrebački gradonačelnik Milan Bandić sada je pokojni, Ivica Vrkić u Osijeku i Andro Krstulović Opara u Spitu zbog zdravstvenih razloga više ne razmišljaju o aktivnoj politici, a i Obersnelu je mirovina blizu, uostalom povukao se svojevoljno i očito se umorio.

Dok Osijek, Rijeka i Zagreb očekuju promjenu nakon dugo godina »gradonačelnikovanja« istih ljudi i politika, Split možda nakon ovog izbornog ciklusa nađe stabilnost koju dugo nije imao.

No, oni koji politiku ne vole, ne trebaju se puno veseliti. U nedjelju 16. svibnja imamo tek prvi krug izbora, a više je nego jasno da su odnosi snaga u velikim gradovima takvi da će svugdje finale biti tek dva tjedna kasnije, u drugom krugu.

Za očekivati je da se tada kampanja svugdje još dodatno ideologizira, jer će zacijelo u sve četiri sredine u drugom krugu biti kandidati ideološki suprotstavljenih stranaka ili lista.

Komunalne teme sad možda čak i dominiraju, što je dobro, no nakon 16. svibnja crvene zvijezde, trgovi maršala Tita, Galebi i ZDS-ovi tek nastupaju. Pucanj za start tek je ispaljen.