Vrijeme niskih kamata je prošlo. Hrvatska se prvi put nakon ulaska u eurozonu zadužila na međunarodnom financijskom tržištu. Izdali smo obveznice vrijedne milijardu i pol eura koje dospijevaju na naplatu 2035. godine, a godišnja kamata je četiri posto. Zbog porasta kreditnog rejtinga kao posljedice članstva u eurozoni, Hrvatska ima jako dobar status među investitorima koji su ovaj puta željeli otkupiti hrvatskih obveznica za čak 6,4 milijarde eura. Financijska tržišta očito vjeruju Hrvatskoj. Još je to jedna dobra vijest kada je u pitanju Hrvatska i njeno gospodarstvo. Međutim, kao što to obično biva, svaka dobra vijest bude praćena i onom lošom. A to je da se Hrvatska prošle godine na međunarodnom tržištu uspjela zadužiti po kamati od 2,875 posto. Posljednji put Hrvatska se zadužila po kamati od četiri i više posto još tamo 2015. godine kada je imala puno lošiji kreditni rejting nego što ga ima danas. Stvar je u tome da je na svjetskim financijskim tržištima prošlo vrijeme niskih kamatnih stopa. Nema više jeftinog novca kakvog je bilo još sredinom 2022. Sada se utakmica igra po novim pravilima kojima se Hrvatska mora što prije i bolje prilagoditi.

Jedan od načina je da se mora ubrzati gospodarski rast. Je li to moguće? Naravno da jest, ali za to se trebaju poklopiti dvije stvari: provedba nužnih reformi kod kuće i povoljne okolnosti u svijetu koje bi onda dodatno pogurale zemlju naprijed. Što se tiče ove prve stvari, domaćih reformi, u sljedećih godinu dana ne bi trebalo očekivati neke spektakularne pomake. Naime, parlamentarni izbori održat će se u roku od godinu dana, plus minus par mjeseci, i u tom razdoblju nijedna Vlada na svijetu ne ulazi u velike zahvate. Što se napravilo, napravilo se. I to je to. Naravno, riječ je o onim zahvatima koje se obično naziva bolnim i koji bi mogli izazvati nezadovoljstvo znatnijeg broja građana. Takve se stvari uvijek rade na početku mandata, nikada na kraju. Medutim pred zemljom kao što je Hrvatska uvijek ima velikog posla kada je u pitanju dotjerivanje raznih segmenata gospodarstva i državnog sustava, a koji ne zahtijeva nikakvo zamjeranje pojedinim društvenim skupinama. Taj se posao može bez problema raditi i u izbornoj godini.

Ulaskom u punopravno članstvo EU-a, a početkom ove godine i u eurozonu i sustav Schengena, Hrvatska je zaista ušla u elitni klub, svojevrsnu političku i gospodarsku Ligu prvaka. To što se u njoj u nekim segmentima u zadnjih desetak godina i nije najbolje snašla, ne mora ništa značiti. Ako bi se dobro radilo, negativni bi se trendovi mogli preokrenuti, čak i onaj najvidljiviji, a to je veliki odljev stanovništva nakon ulaska u EU, a posebno nakon prijelaznog razdoblja u kojem su neke države ograničavale zapošljavanje hrvatskih građana.

Iako to možda na prvi pogled i ne izgleda tako, puno je stvari ipak u hrvatskim rukama. Naravno, puno i nije jer je Hrvatska ipak mala zemlja koja bez obzira na formalnu ravnopravnost svih članica EU-a ipak ne može kreirati europske trendove i utjecati na globalne politike. Ali kao mala zemlja ona bi im se mogla puno lakše prilagoditi nego neka članica koja ima deset ili 20 milijuna stanovnika. Naravno, po uvjetom da je ta mala zemlja za to sposobna, da ima moderno i fleksibilno gospodarstvo koje se može brzo prilagoditi promjenama ili ih čak i predvidjeti.

Hrvatska je napredak napravila u razdoblju od 2016. pa do danas. Prije sedam godina bili smo na tek nešto više od 60 posto europskog prosjeka kada se gleda parametar BDP po glavi stanovnika. Sada samo na preko 70. Naravno, to znači da smo još uvijek jako daleko od EU prosjeka, a kamoli od bogatog europskog sjevera, ali ide se naprijed. Za nadati se da bi nam i neka svjetska događanja mogla ići u prilog. Što se tiče rata u Ukrajini, tome se, sudeći barem po apokaliptičnim snimkama koje dolaze iz Nove Harkovke, u neko skorije vrijeme kraju se ne trebamo nadati. Taj će rat trajati još godinama, možda i desetljećima.

Ali što je tu je. Nema druge nego ići dalje. Možda nas i sreća pomiluje. Ali čak i ako se nešto takvo kojim čudom i dogodi, ni to neće biti dovoljno ako za to nismo spremni. Ovo s obveznicama je i dobra, ali nažalost i loša vijest.