U Vladi mogu biti zadovoljni nakon prihvaćanja novog proračuna. Većina u Saboru im je čvrsta, europski novac nije problem. I sad samo treba nastaviti raditi
Nije uobičajena praksa da vladajuća većina, odnosno predstavnici Vlade, prihvaćaju bilo kakve amandmane opozicije na svoj prijedlog proračuna. To jest jedan politički populizam – oporba uporno predlaže, Vlada uporno odbija. I tako je uvijek. Zato kad je HDZ odlučio podržati dio amandmana opozicije, to jest bio presedan.
Viđeno je to ovih dana u Saboru, gdje je u raspravi udovoljeno financijskim zahtjevima oporbe za nekoliko projekata, teških nemalih 9,5 milijuna eura. Radi se o IDS-ovom zahtjevu za obnovu Eufrazijeve bazilike, SDP-ovom menstrualnom siromaštvu, idejama Socijaldemokrata da se podebljaju programi za prevenciju nasilja, a također je tu i zajednički prijedlog šibenskih zastupnika raznih boja da se podrži izrada dokumentacije za gradnju potpuno nove zračne luke pod radnim nazivom Srce Dalmacije kraj Drniša, što bi za tamošnji turizam bilo veoma značajno. Vlada je udovoljila svim tim zahtjevima – nekima jer su postali opće mjesto, poput sprečavanja tzv. menstrualnog siromaštva, a nekima jer su naprosto gušt za premijera Andreja Plenkovića. Prihvativši jedan amandman SDP-a iza kojeg stoji Siniša Hajdaš Dončić, automatski će mu staviti flaster na usta za niz kritika koje je znao od njega dobivati. Na aktualcu legendarne su već Plenkovićeva i Hajdaševa prepucavanja, pa je ovo jedan amandman »za gušt«.
No, u svakom slučaju, iako je Plenković za svoj proračun za 2023. godinu na kraju ipak dobio samo svojih klasičnih, tradicionalnih 77 ruku, ovo je ipak unekoliko nova praksa. Podsjeća to na još jedan primjer koji se redovito događa – u Primorsko-goranskoj županiji, naime, vječni župan Zlatko Komadina već godinama prihvaća uvijek bar po nekoliko amandmana oporbe, tek da se nađe. Možda je i to jedna od tajni njegove dugovječnosti na ovoj političkoj funkciji, a analogijom se može zaključiti da slična dugotrajna budućnost može očekivati i premijera Plenkovića na ovoj funkciji. Ovo je već sedmi njegov proračun, nakon punih šest godina na vlasti. Kako godine budu prolazile on će, slično kao i Komadina, imati sve manje protivnika. Dan po dan ima nove podržavatelje. Pa tako primjerice sinoć, na opće iznenađenje, i Rajka Ostojića na Odboru za obranu (mada, Ostojić je u toj ulozi više kao protivnik predsjednika Zorana Milanovića nego kao suporter Andreja Plenkovića).
U svakom slučaju, Plenkoviću je opet potpuno glatko prošao proračun, pri čemu su se neki u oporbi ispod klupe možda držali rukom za ruku kako im se ne bi omaklo da slučajno dignu ruku i kažu ono što misle, a to je da taj budžet zapravo treba podržati. Jer, među ostalim, on predviđa onih famoznih 26 milijardi za mjere borbe protiv krize, potom novi model obiteljskih mirovina, rast plaća i naknada za javne službe, rast studentskih tarifa i štošta drugo što se tiče tisuća »običnih« ljudi.
Dapače, u oporbi jedna od glavnih kritika je da proračun pokriva mjere Vlade samo do 31. ožujka 2023. Što će biti dalje, pitaju se oni, očito nemajući odgovore što bi i sami učinili u nastavku borbe protiv krize. Ako im Vlada ne da odgovor, oni se čine izgubljenima. Tragično za oporbu. Realno govoreći, jako dobro za Vladu.
A kad je o proračunu riječ, valja pratiti i riječi ljudi zaduženih za obnovu. Iako ona stoji skoro pa u mjestu, barem naizgled, oni se zaklinju da će se Banija, barem što se tiče privatnih objekata, konstrukcijske obnove i gradnje zamjenskih obiteljskih kuća obnoviti za tri do četiri godine. Priznaju, doduše, da dvije godine nisu realan rok, ali spremni su izustiti ovakvo obećanje, i to baš na samoj Baniji, pred ljudima kojih se to tiče. Resorni ministar izrijekom tvrdi da se uskoro može očekivati 100 gradilišta mjesečno, s time da je sada u izgradnji 86 kuća.
Kako bi se ovo ostvarilo, bit će važno da se sredstva iz EU Fonda solidarnosti troše u dinamici koja je očekivana, dakle da do ljeta iduće godine i na Baniji i u Zagrebu taj novac bude iskorišten u zadanim rokovima. Kako je poznato, taj je rok jednom bio produžen, a teško je očekivati da će Hrvatska ponovo moći igrati na kartu produljenja, stoga u tom segmentu svi koji daju obećanja, ta obećanja trebaju i izvršiti. A novca ima, dakle – na njima je.
Stoga u Vladi mogu biti zadovoljni nakon prihvaćanja novog proračuna. Većina u Saboru im je čvrsta, europski novac nije problem. I sad samo treba nastaviti raditi.
Uvodnik
Proračun podrške
Tihana Tomičić
30. studeni 2022 15:16
Foto Davor Kovačević
U Vladi mogu biti zadovoljni nakon prihvaćanja novog proračuna. Većina u Saboru im je čvrsta, europski novac nije problem. I sad samo treba nastaviti raditi
Nije uobičajena praksa da vladajuća većina, odnosno predstavnici Vlade, prihvaćaju bilo kakve amandmane opozicije na svoj prijedlog proračuna. To jest jedan politički populizam – oporba uporno predlaže, Vlada uporno odbija. I tako je uvijek. Zato kad je HDZ odlučio podržati dio amandmana opozicije, to jest bio presedan.
Viđeno je to ovih dana u Saboru, gdje je u raspravi udovoljeno financijskim zahtjevima oporbe za nekoliko projekata, teških nemalih 9,5 milijuna eura. Radi se o IDS-ovom zahtjevu za obnovu Eufrazijeve bazilike, SDP-ovom menstrualnom siromaštvu, idejama Socijaldemokrata da se podebljaju programi za prevenciju nasilja, a također je tu i zajednički prijedlog šibenskih zastupnika raznih boja da se podrži izrada dokumentacije za gradnju potpuno nove zračne luke pod radnim nazivom Srce Dalmacije kraj Drniša, što bi za tamošnji turizam bilo veoma značajno. Vlada je udovoljila svim tim zahtjevima – nekima jer su postali opće mjesto, poput sprečavanja tzv. menstrualnog siromaštva, a nekima jer su naprosto gušt za premijera Andreja Plenkovića. Prihvativši jedan amandman SDP-a iza kojeg stoji Siniša Hajdaš Dončić, automatski će mu staviti flaster na usta za niz kritika koje je znao od njega dobivati. Na aktualcu legendarne su već Plenkovićeva i Hajdaševa prepucavanja, pa je ovo jedan amandman »za gušt«.
No, u svakom slučaju, iako je Plenković za svoj proračun za 2023. godinu na kraju ipak dobio samo svojih klasičnih, tradicionalnih 77 ruku, ovo je ipak unekoliko nova praksa. Podsjeća to na još jedan primjer koji se redovito događa – u Primorsko-goranskoj županiji, naime, vječni župan Zlatko Komadina već godinama prihvaća uvijek bar po nekoliko amandmana oporbe, tek da se nađe. Možda je i to jedna od tajni njegove dugovječnosti na ovoj političkoj funkciji, a analogijom se može zaključiti da slična dugotrajna budućnost može očekivati i premijera Plenkovića na ovoj funkciji. Ovo je već sedmi njegov proračun, nakon punih šest godina na vlasti. Kako godine budu prolazile on će, slično kao i Komadina, imati sve manje protivnika. Dan po dan ima nove podržavatelje. Pa tako primjerice sinoć, na opće iznenađenje, i Rajka Ostojića na Odboru za obranu (mada, Ostojić je u toj ulozi više kao protivnik predsjednika Zorana Milanovića nego kao suporter Andreja Plenkovića).
U svakom slučaju, Plenkoviću je opet potpuno glatko prošao proračun, pri čemu su se neki u oporbi ispod klupe možda držali rukom za ruku kako im se ne bi omaklo da slučajno dignu ruku i kažu ono što misle, a to je da taj budžet zapravo treba podržati. Jer, među ostalim, on predviđa onih famoznih 26 milijardi za mjere borbe protiv krize, potom novi model obiteljskih mirovina, rast plaća i naknada za javne službe, rast studentskih tarifa i štošta drugo što se tiče tisuća »običnih« ljudi.
Dapače, u oporbi jedna od glavnih kritika je da proračun pokriva mjere Vlade samo do 31. ožujka 2023. Što će biti dalje, pitaju se oni, očito nemajući odgovore što bi i sami učinili u nastavku borbe protiv krize. Ako im Vlada ne da odgovor, oni se čine izgubljenima. Tragično za oporbu. Realno govoreći, jako dobro za Vladu.
A kad je o proračunu riječ, valja pratiti i riječi ljudi zaduženih za obnovu. Iako ona stoji skoro pa u mjestu, barem naizgled, oni se zaklinju da će se Banija, barem što se tiče privatnih objekata, konstrukcijske obnove i gradnje zamjenskih obiteljskih kuća obnoviti za tri do četiri godine. Priznaju, doduše, da dvije godine nisu realan rok, ali spremni su izustiti ovakvo obećanje, i to baš na samoj Baniji, pred ljudima kojih se to tiče. Resorni ministar izrijekom tvrdi da se uskoro može očekivati 100 gradilišta mjesečno, s time da je sada u izgradnji 86 kuća.
Kako bi se ovo ostvarilo, bit će važno da se sredstva iz EU Fonda solidarnosti troše u dinamici koja je očekivana, dakle da do ljeta iduće godine i na Baniji i u Zagrebu taj novac bude iskorišten u zadanim rokovima. Kako je poznato, taj je rok jednom bio produžen, a teško je očekivati da će Hrvatska ponovo moći igrati na kartu produljenja, stoga u tom segmentu svi koji daju obećanja, ta obećanja trebaju i izvršiti. A novca ima, dakle – na njima je.
Stoga u Vladi mogu biti zadovoljni nakon prihvaćanja novog proračuna. Većina u Saboru im je čvrsta, europski novac nije problem. I sad samo treba nastaviti raditi.