Glasački listići na izborima u Vukovaru bit će samo na latinici. Takvom je odlukom Državno izborno povjerenstvo (DIP) odbilo zahtjev Srpskoga demokratskog foruma (SDF) za latinično-ćiriličnim listićima. DIP se pozvao na stav Ustavnoga suda, prema kojemu glasački listići nisu javne isprave. Eto, to je ono što stožeraši hoće: zabranu zaodjenuti u proceduralno ruho. Kršenje zakona ostvariti njegovim provođenjem. Demokraciju suspendirati demokratskim sredstvima. Prakticirajući manjinsko zakonodavstvo, Srbima u Vukovaru ograničiti prava.

   Zahtijevajući dvopismene glasačke listiće u Vukovaru, SDF je podsjetio da su na proteklim lokalnim izborima, 19. svibnja 2013, glasački listići bili na latinici i ćirilici u osam većinski srpskih općina: Biskupija, Ervenik, Plaški, Vojnić, Vrginmost, Kistanje, Dvor na Uni i Krnjak. Tako je odlučeno nakon što je DIP, u rješenju od 22. ožujka 2013. godine, ustvrdio kako glasački listići na lokalnim izborima »mogu sadržavati, osim hrvatskog jezika i latiničnog pisma, i neki drugi jezik i ćirilično ili neko drugo pismo«. Ako je tako, zašto DIP sada, gotovo godinu kasnije, manjinsku izbornu praksu vraća korak unatrag?

   Zbog maglovitog tumačenja Ustavnoga suda da glasački listići nisu službene isprave. Ovako je Ustavni sud ustvrdio 4. travnja prošle godine: »Članak 9. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj nije mjerodavan za glasačke listiće jer se oni ne mogu podvesti pod »izdavanje« građanima javnih isprava u smislu točke 1., a sami po sebi nisu »obrasci« u smislu točke 2. tog članka. Suprotno bi bilo izvrtanje smisla i svrhe zakona.«

   A što su glasački listići, ako ne »javne isprave« ili »obrasci«? I kako se to oni dijele, ako se ne »izdaju« građanima? I zašto bi dvopismeni glasački listići »bili izvrtanje smisla i svrhe zakona«? Pa nisu glasački listići tajne intimne poruke: ne mogu oni biti ništa drugo doli službene državne isprave na kojima građanin i pripadnik nacionalne manjine iskazuje svoju političku volju. Ne čini li se stoga samorazumljivim da pripadnicima nacionalnih manjina, sukladno nacionalnome zakonodavstvu, na lokalnim izborima pripada pravo na dvopismene glasačke listiće? Tom jasnom logikom vodio se, očito, i DIP kada je na prošlogodišnjim lokalnim izborima u osam općina dopustio dvopismene glasačke listiće – i to nakon spomenutoga tumačenja Ustavnog suda.

   E, ali sada u Vukovaru – ne može. Štoviše, ni srpski kandidati nisu podržali SDF-ov zahtjev. Milorad Pupovac: »Zahtjevom za latinično-ćiriličnim glasačkim listićima pogodovali bismo kampanji desnih stranaka, a ne bi pomogli ostvarenju prava Srba u skladu s manjinskim zakonodavstvom.« I to je vjerojatno točno.

   Ali u tome i jest naš zajednički poraz: Hrvatska postaje zemlja u kojoj se Srbi štite tako što odustaju od svojih prava; zemlja u kojoj država manjinska prava provodi tako što ih uskraćuje; zemlja u kojoj demokracija »cvate« tako što se suspendira; zemlja u kojoj manjinsko zakonodavstvo služi sužavanju prava manjina; zemlja u kojoj najviše institucije servisiraju zamisli vukovarskog stožera i pratećih hajkača o izborima posebnog pijeteta; zemlja u kojoj zebnja diktira izborna pravila.