Kako demaskirati hinjeni humanizam predsjednice Republike, kad Zoran Milanović pretvara SDP u stranku nekakvih crvenih ustaša? Kako razotkriti neiskrenost biranih riječi Grabar-Kitarović na obljetnici srpske gimnazije u Zagrebu – dan ranije u Vukovaru je Srbe zaobišla kao da ih nema, a dan kasnije tajno otišla u Jasenovac – kad SDP istodobno drugi hrvatski grad gura u dosad neviđenu, zastrašujuću civilizacijsku regresiju? Kako se, doista, iščupati iz tog živog blata krivotvorina i ustrašenog povlađivanja u kojemu naciju dave i predsjednica, i premijer, i vladajuća stranka, i opozicija?

  »Hrvatska želi biti zemlja stvarne, a ne hinjene demokracije«, rekla je predsjednica u utorak, na obilježavanju desete obljetnice Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu. Ona sama, međutim – sad je to posve očito – čini upravo obrnuto: u Vukovaru primjerice, umjesto da dokaže kako je predsjednica svih građana, Srbe demonstrativno zaobilazi, a potom dan kasnije tajno, bez javnosti, u Jasenovcu ne imenuje ni žrtve ni počinitelje.

  Ali pitamo: kako zamjerati Grabar-Kitarović, kandidatkinji stranke čiji dužnosnik prebrojava Srbe po Splitu, kad vladajući SDP u istom tom Splitu na dan NDH šalje vijence pod spomenik sadističkome ustaškom ubojici Rafaelu Bobanu? Zar Milanović ne vidi da nema te HDZ-ove sramote koju će pristojni ljudi moći osuđivati, dok Split vodi esdepeovski tuljan Ivo Baldasar? Zar ne vidi da je splitski gradonačelnik pogubniji od Karamarkova brojača Srba Petra Škorića, koji se ovih dana bunio jer je splitska gradska uprava zaposlila Srbina?

  U takvoj atmosferi službene rehabilitacije mržnje prema Srbima, ali još i više kukavičkog SDP-ova straha, svijećom valja tražiti dobre i ohrabrujuće primjere. A najvažniji je – u Rijeci, i građani grada na Rječini trebaju to i znati.

  »Postavljati 10. travnja vijence na spomenik koji nosi naziv Rafael vitez Boban nabijeno je strašnom simbolikom fašističke tvorevine NDH. Tko tvrdi da nije tako, taj je ili naivac ili se pravi da je naivac. A ja smatram da odgovorni gradonačelnik, pogotovo gradonačelnik SDP-ove provenijencije, u ovakvim temama sebi ne može dopustiti naivnost, previd i neznanje«. Kazao je to gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel u posljednjem broju tjednika Novosti, komentirajući Baldasarovo komplotiranje sa ustašama u Splitu.

  Sama po sebi ordinarna i samorazumljiva, ta izjava ne bi bila vrijedna isticanja, da Obersnel nije jedini istaknuti SDP-ovac koji je pristao komentirati kompromiserstvo splitskog gradonačelnika. Dakle: ni predsjednik, ni itko od petnaestak najviših dužnosnika SDP-a, nisu smogli petlje javno osuditi stranačkog kolegu koji u Splitu slavi ustaškog ubojicu. Smogao je samo »stranački autsajder« Obersnel. Time gradonačelnik Rijeke bira bolju stranu povijesti, i civilizacijski se suprotstavlja vrhu svoje stranke. Ali i ne samo to: preuzima odgovornost kakve možda nije još ni svjestan. Jer, ako SDP-u ne smeta ustaški spomenik u Splitu, stranka je izgubila smisao postojanja, baš kao što smisao nema šefica države koja ignorira vlastite građane i nedostojnim posjetima unizuje žrtve.