Negacionizam i oživljavanje ustaštva u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj toliko su uznapredovali, da se čini kao otkrovenje govor kardinala Bozanića u četvrtak na molitveno-komemorativnom susretu u Zagrebu. Valja međutim ostati pribran, te suspregnuti poriv da se prepustimo prostodušnom oduševljenju: sve dok crkva, do posljednje župe i svećenika, javno, jasno i glasno ne odbaci proustaške sentimente – o pompoznim negacionističkim sijelima da i ne govorimo – kardinalov govor neće prerasti u prijelomni trenutak, jedan od onih u kojima »nešto pukne u zraku«, nego ostati tek dobrodošao, ali nevjerodostojan detalj iz sumračne civilizacijske sadašnjosti hrvatskoga katolištva.

Uistinu, nov je to i drukčiji govor. Bozanić je jasan: valja, »bez ikakve zadrške«, govoriti »o Jasenovcu i drugim logorima«. Valja biti svjestan razmjera tih zločina, suosjećati i razumjeti bol potomaka žrtava, »ljudi koji nose teret osobnog iskustva ljudske okrutnosti«. Životi djece i unučadi počinitelja, pak, »obilježeni su zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom«. I na kraju, zvuči gotovo autoironično: »Svima je poznato« da se ovdje, u Hrvatskoj, i tada »čuo jasan glas i vidjelo živo svjedočanstvo« protiv Holokausta. Tko je bio taj »jasan glas«, to Bozanić nije smogao snage jasno i glasno reći – da nije Stepinac? Ili ipak Titovi partizani? – i to je, rekli bismo, jedini ozbiljan propust u njegovu govoru, ako zanemarimo da mu je, posve fiziološki, doslovno zapeo glas u grlu kada je krenuo spomenuti »istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora«.

I da, sve to zvuči kao iznenađujući, dobrodošao i ohrabrujući preokret. Samo, što s njim, ako jest preokret? Hoće li crkva nastaviti ugošćavati laži Sedlara, Vukića i Leljaka? Hoće li prijeteći ekstremistički »Pokret Velebit« i dalje imati prostorije na Kaptolu? Hoće li Glas Koncila nastaviti objavljivati neistine o Jasenovcu? Hoće li katolički svećenik Stjepan Razum i dalje voditi negacionističku udrugu koja izmišlja novu povijest? Hoćemo li, uostalom, iz crkve ikad čuti riječ o genocidu nad Srbima – jer taj zločin u četvrtak nitko nije spomenuo? Hoće li dijelovi crkve i dalje biti ideološki inspiratori za Hrvatsku pogubne teorije o »dva totalitarizma«? Hoće li, uostalom, i sam kardinal ispraviti svoju nedostojnu gestu iz Jasenovca, kada je došao na pola puta do Kamenog cvijeta, pa se odjednom okrenuo i otišao, ne poklonivši se žrtvama u Bogdanovićevoj kripti? Eto stoga skromnog prijedloga: u travnju ove godine deseta je obljetnica tog Bozanićeva propusta na mjestu sjećanja zločina i patnje. Neka sada ode opet, neka sudjeluje u komemoraciji sa zajednicama žrtava. Neka pozove da se makne »U« s ploče poginulim HOS-ovcima. I neka smjernim poklonom pod Kamenim cvijetom iznova demonstrira ono što je pred katedralom u četvrtak izrekao. To bi uistinu bio prvi pravi korak na putu izlječenja od tisuću kilometara. Dotad, molitveno-komemorativni skup pred katedralom smatrat ćemo tek obuvanjem za taj dugi, dugi put.