Osim po otvaranju dijela kafića, što je u narodnoj predaji vjerojatno najvažniji događaj sezone, jučerašnji dan bio je povijesni po nečemu sasvim drugom: Pelješki most praktički je spojen s kopnom, i time je zapravo simbolično prvi put potpuno povezan jug Hrvatske. Naravno, ključ je u riječi simbolično – tek kad i pristupne ceste budu dovršene, sredinom 2022. godine, jug i ostatak Hrvatske bit će jednom za svagda izravno prometno povezani, ali jučerašnji dan ostat će upisan zlatnim slovima.

Naime, jučer je prvi stup u moru na gradilištu Pelješkog mosta spojen s kopnom postavljanjem 52 metra dugačkog i 587 tona teškog elementa čelične rasponske konstrukcije mosta, između stupa na kopnu sa strane Komarne, prema prvom od nosivih stupova mosta u moru. To znači da se od jučer može »prošetati« Pelješkim mostom, koji postaje stvarnost. Radovi bi trebali biti završeni do kraja ove godine, nakon čega slijedi opremanje, a prva vozila i putnici preko njega bi trebali početi prometovati prije početka turističke sezone 2022. godine.

Ono što je možda i najvažnije kad je u pitanju gradnja ovog najvećeg i najskupljeg objekta u Hrvatskoj, jest činjenica da radove nisu zaustavili ni koronavirus, a niti koronakriza kao posljedica pandemije. Građevinari su odradili svoje u očekivanim rokovima zasad, vjerojatno najviše uz pomoć dinamike koju su nametnuli kineski izvođači radova, a koju su onda i ostale tvrtke slijedile, a iako je bilo nešto kašnjenja u početku gradnje pristupnih cesta, to se sada nadoknađuje i sredinom iduće godine moći ćemo reći da je megaprojekt uspješno završen. Radi se o projektu koji stoji oko dvije milijarde kune i sufinanciran je europskim sredstvima. Prvi ugovori su potpisani 2018. godine, a most će biti dug 2,4 kilometra i visok 55 metara, sa četiri prometna traka. Iako politika voli fraze, teško se ne složiti s političarima koji su pri potpisivanju kazali kako će Pelješki most, zbog svoje strukture financiranja, ostati kao simbol dodane vrijednosti prvih sedam godina članstva Hrvatske u Europskoj uniji.

No, to nije sve – još je po nečemu jučerašnji dan bio povijesni, a to su prve predradnje za gradnju zaobilaznice Novog Vinodolskog. Radi se o projektu koji je za Primorsko-goransku županiju isto ono što je Pelješki most za jug Hrvatske. Naime, ne samo da će se zaobilaznicom Novoga riješiti prometni čep koji nas ljeti zna itekako nervirati, nego je de facto riječ o početku gradnje ceste koja će se jednog dana napokon protegnuti uzdužno od Križišća do Žute Lokve. Autocesta do Žute Lokve nedosanjani je san ove regije, koja će gradnjom te trase k sebi preusmjeriti dobar dio turističkog prometa koji danas ide put Bosiljeva, te će osim prometnog rasterećenja, ovoj regiji donijeti i nove turiste – sve one koji od zapada žele stići do Dalmacije autocestom, umjesto sadašnjom predivnom, ali retro magistralom. Zaobilaznica Novoga prvi je korak nove moderne autoceste prema Žutoj Lokvi – najvećim svojim dijelom, na šest i pol kilometara duljine ona će biti izgrađena na trasi buduće autoceste A7, a ostatak će činiti spojne ceste ukupne duljine nešto preko tri kilometra na Jadransku magistralu. Jučer su otvorene ponude zainteresiranih građevinskih tvrtki i do 2024. godine time će se stvoriti preduvjeti da se napokon Istra i Dalmacija povežu na najmoderniji način.

Ovo su doista projekti za budućnost. Iako nam se danas možda čini da je dolazak mase turista nešto daleko i nedostižno, jer se borimo s virusom koji je zaključao Europu i svijet, samo nekoliko tjedana bez bolesti koju virus izaziva moglo bi vratiti normalan život. A u tom normalnom životu prometna povezanost je ključ razvoja. Nakon ere u kojoj je izgrađena Dalmatina, ovo je drugi najveći građevinski bum u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina, i ulaznica Hrvatske u društvo razvijenih zemalja EU-a.