Uvodnik

Problem solver

Tihana Tomičić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Obnova ostaje glavni test sposobnosti Plenkovića i njegove Vlade. To je još točka na kojoj mora pokazati da je zaista »problem solver«, osoba koja rješava probleme. A nakon toga slobodno može dalje i u europske političke vode, ako mu se tako bude htjelo

placeholder


Svaki put kad ga u javnosti nema dan, dva ili tri, premijer Andrej Plenković nakon toga pojavi se s punim rukama darova. Ovoga puta naciju je obradovao s bespovratnih šest i pol milijardi kuna iz EU-a, vizama za putovanja u Ameriku, dodatnim novcima za potresom opustošeni Zagreb, ali i dobrom viješću za sve građane glavnog grada koji čekaju obnovu – građani naime neće morati sami sufinancirati obnovu svojih stanova i kuća.



Šalu na stranu, ogromne su koristi koje će Hrvatska imati od svog članstva u Europskoj uniji u ovih narednih šest i pol godina, koliko traje aktualni proračunski europski paket. Prva tranša bespovratnog novca već je stigla u visini od 800 milijuna eura, a već u idućoj godini taj iznos penjat će se na milijardu i pol eura, odnosno preko deset milijardi kuna. To je snažna financijska injekcija koja će u prvom redu dignuti hrvatsko gospodarstvo jer će čak četvrtina novca otići izravno poduzetnicima i tvrtkama koje su se na to pripremile, a tek onda slijede javna uprava, pravosuđe, obrazovanje i infrastruktura. Kad se paralelno sagleda velika uloga koju Hrvatska ima unutar EU-a u »regionu«, na tzv. zapadnom Balkanu gdje su sve države u istom paketu dugotrajnog čekanja za eventualni ulazak u EU, a u svakoj od njih i dalje latentno tinjaju nestabilnosti, jasno je da ovakav odnos Bruxellesa prema Hrvatskoj i Plenkovićevoj Vladi baš i nije puka slučajnost. Upravo je Hrvatska onaj ključni faktor stabilnosti na istoku EU-a, a da bi to i ostala, mora biti i gospodarski jaka. Uostalom, mora biti i razlikovni partner, da bi se u pojašnjenima o tome zašto zapadnobalkanski paket i dalje mora ostati na čekanju, moglo upravo Hrvatsku navesti kao zemlju uzor takvim aspirantima.



Kad se na to nadoveže činjenica da je i SAD Hrvatsku uvrstio u popis privilegiranih država čiji građani više ne moraju čekati u posebnom redu za turistički ili poslovni ulaz u Ameriku, onda je to dodatna potvrda o tome koliko je Hrvatska stabilna i sigurna zemlja. Uostalom, to je morao primijetiti čak i počesto najveći Plenkovićev kritičar, predsjednik Zoran Milanović.




On je jučer prilično realno ustvrdio kako se Vlada »vrlo dobro, bolje od očekivanog, nosila s krizom, jer su napravili sve što su mogli«, kazao je Milanović, odajući priznanje kolegi Plenkoviću kojeg je opjevao kao uspješnog premijera jedne stabilne i sigurne zemlje.


Na stranu sad što to vjerojatno znači i da je blizu njihov dogovor oko Vrhovnog suda i veleposlanika idućeg tjedna, to ovog trenutka nije tema. Činjenica je, međutim, da takvu Milanovićevu ocjenu potpisuje i više od trećine hrvatskih birača, barem u anketama u kojima HDZ stabilno stoji na oko 30-ak čvrstih posto glasova podrške. Realno gledajući, nije baš lako niti biti šef oporbe u ovom trenutku u Hrvatskoj, jer kriza je duboka, globalna, a Hrvatska taj maraton pliva više nego dobro.



Ukoliko EU novac uspije maksimalno iskoristiti, a pritom i razriješi svoj jedini veliki potencijalni problem do kraja ovog mandata, a to je obnova Zagreba i Banije od potresa, Plenković će 2024. godine na redovnim izborima moći potpuno mirno odlučiti ide li po još jedan mandat premijera, ili možda negdje k europskim visinama. No, dotad je pred njim još taj veliki posao obnove, za koji mora osigurati i novac, ali i efikasnu operativu, jer nakon godinu i pol dana posao zaista mora krenuti. Situacija u Zagrebu, koji je doslovce »raskliman« potresom i gdje vodovodi i mostovi pucaju po šavovima, više ne može čekati. A posao pripreme infrastrukturnih projekata je posao države i Grada – u tom poslu Plenković i Tomašević moraju biti zajedno i ne može više biti uskih grla u komunikaciji među institucijama.



Obnova stoga ostaje glavni test sposobnosti Plenkovića i njegove Vlade. To je još točka na kojoj mora pokazati da je zaista »problem solver«, osoba koja rješava probleme. A nakon toga slobodno može dalje i u europske političke vode, ako mu se tako bude htjelo.