Kako god predsjednik Milanović odluči kada je riječ o zahtjevu za pomilovanje sada već staraca koji su za kruh zarađivali kao špiclovi i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj, dio javnosti bit će za, a dio protiv. Njih, naime, treba svaka vlast
Mene treba svaka vlast, za tebe je to sve prekomplicirano, kaže Udbaš kojega glumi Mustafa Nadarević u filmu Krste Papića »Priča iz Hrvatske«. Eto, to je najbolji kontekst onoga što se događa u vezi sa zahtjevom generala koji traže pomilovanje za jugoslavenske i hrvatske špijune Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.
A mislilo se da je udbaško-špijunski triler okončan presudom Visokog zemaljskog suda u Münchenu koji je 2016. godine osudio bivše pripadnike jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine. Uvijek je bilo i uvijek će biti da su takvi ljudi potrebni svakoj vlasti.
Njihovo je samo da okrenu uokvirenu fotografiju kojoj je na jednoj strani maršal, a na drugoj poglavar i da je prilagode trenutku. Što je najgore, za ostajanje takvih ljudi u sustavu bilo je početkom rata itekako razloga jer su oni doktorirali odrađivanje prljavih poslova koji su običnom čovjeku nezamislivi i za koje običan čovjek misli da su mogući samo u špijunskim filmovima o Jamesu Bondu. Kada krene stvaranje države u krvi, ljudi koji se dobro razumiju u puštanje krvi, potrebni su. Kao nužno zlo. Nije slučajno da Hrvatska nije mogla odraditi pravosudni epilog ove priče, ali tragično je da se na tom slučaju opet Hrvatska dijeli. I što je najgore i oni koji su zgroženi pokušajem pomilovanja u pravu su, a u pravu su i oni koji su mišljenja da im kao olakšavajuću okolnost treba uzeti doprinos u Domovinskom ratu.
Nakon presude njemačkog suda, Perković i Mustač prebačeni su na izdržavanje kazne u Hrvatsku, a budući da hrvatski kazneni zakon ne poznaje doživotnu zatvorsku kaznu, pojašnjavaju pravni stručnjaci, kazna im je prilagođena pa je sud Mustaču odredio kaznu od 40 godina zatvora, a Perkoviću od 30 godina. Činjenica da oni robijaju u Hrvatskoj temelj je za zahtjev skupine generala koji od predsjednika Zorana Milanovića traže pomilovanje. Kada je taj zahtjev objelodanjen, potpisali su ga generali Ivan Čermak, Pavao Miljavac, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić i Davor Domazet Lošo. Kako vrijeme prolazi, neki od potpisnika povlače svoju podršku, a javljaju se oni koji misle da bi bilo dobro pomilovati hrvatske špijune koji su stasali kao jugoslavenski špijuni zbog njihovih zasluga u uspostavi Republike Hrvatske i doprinosa u Domovinskom ratu, a za što ih je obojicu odlikovao Tuđman.
– Dvojica vrlo zaslužnih ljudi za obranu RH nalaze se na izdržavanju kazni koje su proizašle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust. Ova nepravedna situacija u kojoj su se našli brigadir Josip Perković i brigadir Zdravko Mustač ne može se razriješiti redovnim pravnim mehanizmom. Zato vas, gospodine predsjedniče, molimo da vi sanirate nepravedne posljedice za naše suborce, u okviru Vaših zakonskih i ustavnih ovlasti, traže hrvatski generali akt predsjedničke milosti prema Mustaču i Perkoviću. Njihov pravni zastupnik, odvjetnik Anto Nobilo, naglašava da su pismo potpisali generali koji su u ratnim godinama s Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem usko surađivali, pojasnivši da javnost o doprinosu dvojice obavještajaca obrani Hrvatske ne zna mnogo zbog konspirativne prirode njihova posla.
Nepoznato je, primjerice, da je Perković još prije izbijanja ratnih sukoba organizirao dopremanje u Hrvatsku 136 konvoja oružja i streljiva, pred nosom tadašnje JNA, a da nijedan konvoj nije uhvaćen, tvrdi Nobilo. Nakon što je cijela priča objelodanjena, Marinko Krešić i Krešimir Ćosić povukli su potporu zahtjevu zbog podjela koje je u javnosti i u braniteljskoj populaciji izazvao, a podršku je najavio general Luka Džanko.
Odluka će sada biti na predsjedniku Milanoviću koji do sada akt milosti nije dodijelio nikome. Valja podsjetiti da su Perković i Mustač izručeni njemačkom pravosuđu 2014. godine u vrijeme premijera Milanovića koji je pokušao spriječiti izručenje. Kako god predsjednik Milanović odluči kada je riječ o zahtjevu za pomilovanje sada već staraca koji su za kruh zarađivali kao špiclovi i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj, dio javnosti bit će za, a dio protiv. Njih, naime, treba svaka vlast.
Damir Cupać
Priča iz Hrvatske – 3. dio
Damir Cupać
19. travanj 2022 14:53
REUTERS
Kako god predsjednik Milanović odluči kada je riječ o zahtjevu za pomilovanje sada već staraca koji su za kruh zarađivali kao špiclovi i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj, dio javnosti bit će za, a dio protiv. Njih, naime, treba svaka vlast
Mene treba svaka vlast, za tebe je to sve prekomplicirano, kaže Udbaš kojega glumi Mustafa Nadarević u filmu Krste Papića »Priča iz Hrvatske«. Eto, to je najbolji kontekst onoga što se događa u vezi sa zahtjevom generala koji traže pomilovanje za jugoslavenske i hrvatske špijune Zdravka Mustača i Josipa Perkovića.
A mislilo se da je udbaško-špijunski triler okončan presudom Visokog zemaljskog suda u Münchenu koji je 2016. godine osudio bivše pripadnike jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine. Uvijek je bilo i uvijek će biti da su takvi ljudi potrebni svakoj vlasti.
Njihovo je samo da okrenu uokvirenu fotografiju kojoj je na jednoj strani maršal, a na drugoj poglavar i da je prilagode trenutku. Što je najgore, za ostajanje takvih ljudi u sustavu bilo je početkom rata itekako razloga jer su oni doktorirali odrađivanje prljavih poslova koji su običnom čovjeku nezamislivi i za koje običan čovjek misli da su mogući samo u špijunskim filmovima o Jamesu Bondu. Kada krene stvaranje države u krvi, ljudi koji se dobro razumiju u puštanje krvi, potrebni su. Kao nužno zlo. Nije slučajno da Hrvatska nije mogla odraditi pravosudni epilog ove priče, ali tragično je da se na tom slučaju opet Hrvatska dijeli. I što je najgore i oni koji su zgroženi pokušajem pomilovanja u pravu su, a u pravu su i oni koji su mišljenja da im kao olakšavajuću okolnost treba uzeti doprinos u Domovinskom ratu.
Nakon presude njemačkog suda, Perković i Mustač prebačeni su na izdržavanje kazne u Hrvatsku, a budući da hrvatski kazneni zakon ne poznaje doživotnu zatvorsku kaznu, pojašnjavaju pravni stručnjaci, kazna im je prilagođena pa je sud Mustaču odredio kaznu od 40 godina zatvora, a Perkoviću od 30 godina. Činjenica da oni robijaju u Hrvatskoj temelj je za zahtjev skupine generala koji od predsjednika Zorana Milanovića traže pomilovanje. Kada je taj zahtjev objelodanjen, potpisali su ga generali Ivan Čermak, Pavao Miljavac, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić i Davor Domazet Lošo. Kako vrijeme prolazi, neki od potpisnika povlače svoju podršku, a javljaju se oni koji misle da bi bilo dobro pomilovati hrvatske špijune koji su stasali kao jugoslavenski špijuni zbog njihovih zasluga u uspostavi Republike Hrvatske i doprinosa u Domovinskom ratu, a za što ih je obojicu odlikovao Tuđman.
– Dvojica vrlo zaslužnih ljudi za obranu RH nalaze se na izdržavanju kazni koje su proizašle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust. Ova nepravedna situacija u kojoj su se našli brigadir Josip Perković i brigadir Zdravko Mustač ne može se razriješiti redovnim pravnim mehanizmom. Zato vas, gospodine predsjedniče, molimo da vi sanirate nepravedne posljedice za naše suborce, u okviru Vaših zakonskih i ustavnih ovlasti, traže hrvatski generali akt predsjedničke milosti prema Mustaču i Perkoviću. Njihov pravni zastupnik, odvjetnik Anto Nobilo, naglašava da su pismo potpisali generali koji su u ratnim godinama s Josipom Perkovićem i Zdravkom Mustačem usko surađivali, pojasnivši da javnost o doprinosu dvojice obavještajaca obrani Hrvatske ne zna mnogo zbog konspirativne prirode njihova posla.
Nepoznato je, primjerice, da je Perković još prije izbijanja ratnih sukoba organizirao dopremanje u Hrvatsku 136 konvoja oružja i streljiva, pred nosom tadašnje JNA, a da nijedan konvoj nije uhvaćen, tvrdi Nobilo. Nakon što je cijela priča objelodanjena, Marinko Krešić i Krešimir Ćosić povukli su potporu zahtjevu zbog podjela koje je u javnosti i u braniteljskoj populaciji izazvao, a podršku je najavio general Luka Džanko.
Odluka će sada biti na predsjedniku Milanoviću koji do sada akt milosti nije dodijelio nikome. Valja podsjetiti da su Perković i Mustač izručeni njemačkom pravosuđu 2014. godine u vrijeme premijera Milanovića koji je pokušao spriječiti izručenje. Kako god predsjednik Milanović odluči kada je riječ o zahtjevu za pomilovanje sada već staraca koji su za kruh zarađivali kao špiclovi i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj, dio javnosti bit će za, a dio protiv. Njih, naime, treba svaka vlast.