Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK Hvala premijeru Rajoyu

Referendum u Kataloniji za odcjepljenje od Španjolske i samostalnu republiku podsjetio nas je na stotine aktivnih pokreta diljem svijeta koji traže odcjepljenje od svojih država. Razlozi zbog kojih separatističke organizacije žele neovisnost svojih regija vrlo su različiti, od ekonomskih do etničkih, političkih i povijesnih. Nakon devedesetih, kada su raspadom Sovjetskog Saveza, tadašnje SFRJ i Čehoslovačke stvorene nove države u Europi, ideje o neovisnosti i dalje zagovaraju političke skupine u više država našeg kontinenta, među kojima su i članice EU. 

Neuspjeli referendumi o odcjepljenju održani su 2014. u španjolskoj Baskiji, te u Škotskoj gdje značajan dio stanovništva, pogotovo nakon Brexita, zahtijeva odvajanje od Velike Britanije. Pokreti za nezavisnost dugo su aktivni u belgijskoj Flandriji, talijanskim sjevernim pokrajinama Južni Tirol i Padanija, na francuskom otoku Korzika, pa čak i u najvećoj njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj. U našoj regiji izdvajanje iz BiH neprikriveni je projekt službenih vlasti Republike Srpske. Dio Albanaca u Makedoniji optira za odcjepljenje i spajanje sa susjednom Albanijom, a mnogi političari hrvatskog establišmenta u Hercegovini nisu napustili nadu da bi se ta pokrajina BiH jednom mogla spojiti s Republikom Hrvatskom. 

Kao što smo upravo vidjeli u Kataloniji, dio centralnih vlasti spreman se protiv zahtjeva za neovisnošću boriti čak i policijskim terorom, ali sila, na duži rok, nikad ne može biti rješenje. Težnje za secesijom mogu se stišati jedino pravednijom raspodjela poreznih prihoda, većim stupnjem ekonomske i/ili kulturne autonomije i decentralizacijom. No za to je potreban uporan dijalog s oponentima, koji će se voditi s uvažavanjem i u dobroj vjeri. Za to španjolski premijer Mariano Rajoy nije imao smisla i zato mu katalonski pokret za neovisnost može ironično reći: Hvala.

UTORAK Prevara s javnim natječajima

HDZ-ovom zadarskom kadru Josipu Klišmaniću upravo nose kutije sa stvarima u ured uprave Zračne luke Zadar. Nakon što je vlast ljetos pozvala sve zainteresirane na javne natječaje za vodstva državnih tvrtki, Vlada je odlučila da je najbolji kandidat za direktora zadarskog aerodroma upravo Klišmanić. No, kako njihov odabranik nema nikakvog iskustva u djelatnosti zračnog prometa – do sada je radio u Fini – uvjet da novi šef može biti samo osoba koja je najmanje pet godina radila u struci, prethodno je izbačen iz natječajnih propozicija. 

Nikakvo iskustvo u energetskom biznisu nije bilo potrebno ni Dariji Krstičević, kojoj je Vlada povjerila Plinacro, državnu kompaniju koja upravlja s dvije tisuće kilometara plinovoda. Kako je zanimanje gospođe Krstičević diplomacija, kao njezinu glavnu prednost pred takvima koji bi mogli kvalificirano voditi Plinacro, vlast je istaknula upravo njezine »diplomatske kontakte«. 

Kako će nas to premijer Plenković pomaknuti sa zadnjih mjesta po uspješnosti u EU i kako će Hrvatska »postati jedna od najrazvijenijih država EU i svijeta«, kako je u svojoj kampanji lupala predsjednica države – zorno su pokazala najnovija imenovanja uprava u državnim tvrtkama. 

Kao smokvin list za hrvatsku javnost i za Europsku komisiju, koja od Hrvatske izričito traži profesionalizaciju upravljanja u državnim tvrtkama, ministar državne imovine Goran Marić doista je proveo javne natječaje za uprave 14 državnih kompanija. Ali nakon tog prozirnog lažiranja, u koje su se dali navući mnogi naivni, a politički neuvezani stručnjaci, mjesta u upravama dobili su samo HDZ-ovci i pokoji kadar iz HNS-a. 

– Imamo nove propise, imali smo javne natječaje, intervjue – rekao je premijer Plenković, braneći se od novinarskog pitanja kako to da su, prema mišljenju njegove vlade, najbolji stručnjaci u Hrvatskoj upravo osobe s članskom iskaznicom HDZ-a. 

No javne natječaje očito treba ukinuti. Tako barem više neće biti laganja. A rezultati upravljanja državnim kompanijama ionako su nebitni.

SRIJEDA Teror plemena

Žena koju, kako sama tvrdi, već dvije godine zlostavlja njen muž, HDZ-ov požeško-slavonski župan Alojzije Tomašević, napokon je prelomila i prijavila ga je policiji. Pregledali su je u bolnici i utvrdili da ima lakše tjelesne ozljede. Njemu je policija oduzela oružje, prijavljeno i neprijavljeno, zabranila mu pristup ženi i podnijela kaznenu prijavu. HDZ je osudio nasilnog župana i traže od njega da odstupi s političke dužnosti. 

Svi su, dakle, na ovaj skandal reagirali dolično. Na stranu zlostavljane supruge, koja s Tomaševićem ima troje djece i sedmero unuka, stala je i javnost. Izdala ju je, međutim, njezina vlastita obitelj. 

Novinarima je rekla da je dugo trpjela udarce i prijetnje jer su joj kći i dio rodbine govorili da šuti da mu ne upropasti karijeru. 

– A sada me svi napadaju, djeca, rodbina, zašto sam to napravila – kazala je Mara Tomašević.

I vjerojatno joj to pričinja puno goru bol nego sve udarci i poniženja koje je dobivala od muža. Ali župan je obitelji i rođacima osiguravao privilegije, status i život puno ljepši nego što bi ga imali da su ostali anonimni, a to je, u njihovim očima, automatski bacilo u deseti plan osjećaje njegove supruge. Pleme konobara po zanimanju, koji je kroz politiku postao velika faca, i kuharice u školskoj kantini, počelo je misliti da je bolje od drugih. I da, u to ime, nijedna žrtva njihove majke, rođakinje i bake ne smije biti prevelika. Neka drži usta zatvorena da istina ne izađe na vidjelo. Odvratne su ta sebičnost i hipokrizija. Ali žrtve zlostavljanja s tim se često susreću. Zato im društvo, kao neovisna i pravična instanca, mora pomoći da barem tehnički prevladaju svoju situaciju. Bol će im ionako ostati.

ČETVRTAK Gazdina korumpirana elita

Ugledna revizorska kuća PricewaterhouseCoopers utvrdila je da je Todorić lažirao svoje poslovne knjige za ukupno 13,4 milijarde kuna. Zasad. No u ponedjeljak stiže finale pa će se moći napraviti kompletan obračun. 

U svakom slučaju, Gazdini menadžeri i prateće službe potpisivali su frizirane rezultate iz kojih je sada ispala samo gomila minusa u stotinama milijuna kuna. Todorićeve falše bilance za Ledo, Jamnicu, Zvijezdu, PIK Vrbovec i Vinkovci, Belje, Tisak i VUPIK pokazuju zamršenu i akrobatsku manipulaciju svim podacima o poslovanju. Groznica propasti olabavila je sve obzire prema zakonima i dobrim običajima. Todorićevi blogovi slabo su koga zavarali, barem što se tiče njegove meštrije u Agrokoru. 

Čini se da je PwC napravio dobar posao i za DORH. Ali, koliko god bi narod gladan pravde volio sada vidjeti barem Todorića u rešetkama, ovo društvo treba stalno podsjećati da Gazda nije bio sam. Njegovi posilni i služinčad, a o politici da se i ne govori, svi u tamnim odijelima i skupim autima, provodili su, za ogromne plaće, njegove zamisli i potpisivali njegove krivotvorine. Nosioci MBA titula, doktori znanosti, specijalisti ekonomije, financijaši s diplomama stranih sveučilišta, direktori i članovi nadzornih odbora, bankari i prokuristi pomogli su mu da svoje prezaduženo ekonomsko čudovište drži na nogama. I ni za koga od njih više ne bi smjelo biti mjesta ni na utjecajnim gospodarskim pozicijama, a sigurno ne ni u politici. Istraga sigurno neće ići tako daleko da se sve njih sankcionira, eventualno će stradati glava, a repovi će ostati. Ali toj kormpiranoj eliti moraju se ovdje zatvoriti sva vrata, neka traže posao izvan Hrvatske. Odljev takvih »mozgova« može se samo toplo pozdraviti.

PETAK Prvi pijetao Maksim Poletajev

Otkako je Agrokor ciknuo, a preuzela ga Vlada Republike Hrvatske, najvažnije pitanje i dalje stoji na stolu. Hoće li hrvatski porezni obveznici morati platiti Todorićeve dugove? Premijer i ministri stalno ponavljaju da to ne dolazi u obzir, ali u petak nam je maca na vratanca stigla iz Rusije. Neka nam hrvatska država plati dugove Agrokora državnim obveznicama, poručio je Plenkoviću Maksim Poletajev, potpredsjednik Uprave Sberbanka, u intervjuu agenciji Interfax. Todorić se kod Sberbanka zadužio za 1,1 milijardu eura.

– S obzirom da je Hrvatska nacionalizirala Agrokor, to je sada vladin dug. Hrvatska bi trebala pretvoriti dug u državne obveznice i isplatiti nas – izjavio je Poletajev. Zahtjev je tempiran točno prije posjeta predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, da se Putin može lakše nadovezati. A jedini sigurno neće biti. Maksim Poletajev je samo prvi pijetao koji je kukurijeknuo.