ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Arbitraža i strategija noja

Pregled tjedna

Sanja Modrić

02. srpanj 2017 20:18

Reuters

Donosimo pregled proteklog tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK: Šaljivčine iz HŽ-a

Državna tvrtka Hrvatske željeznice zbija drske šale s građanima. Dosjetili su se da je ljeto idealna prilika za akciju privlačenja što većeg broja putnika. Smislili su slogan »Vlakom prema moru«: s nama na Jadran, po diskontnim cijenama.

Šaljivčine iz HŽ-a prešutjeli su, međutim, ključnu informaciju o kvaliteti svojih usluga. A one su takve da će se na suludu avanturu putovanja Hrvatskim željeznicama odlučiti samo nesretnik koji nema pojma što ga čeka. Vlakovi su im uglavnom hrđava gvožđurija, kupei neodržavane podrtine, a prije ćeš stići na odredište romobilom, nego s njima. Od Varaždina do Splita 16 i po sati sa dva presjedanja. Od Osijeka do Šibenika pravo uživanje – 25 sati i promijeniš tri vlaka. Jučer je vlak iz Splita za Zagreb kasnio pet sati. Naravno, kakav je putnički promet, takav je i teretni. Hrvatska kultura nasađivanja stranačkih uhljeba na glavne položaje u HŽ-u, kao i u druga javna poduzeća, dala je upravo takve rezultate kakve je morala dati.

Oko Božića su nam došli u posjet prijatelji Amerikanci na proputovanju po više europskih gradova. Iz Budumpešte će u Zagreb stići vlakom, čekam ih. Vlak kasni dva sata, dva puta im je nestajalo struje. U životu nisam popila kavu na tako odvratno prljavom i raspadnutom mjestu kao što je HŽ-ov kolodvorski kafić. A tek kad sam vidjela iz kakvog olinjalog vlaka izlaze, moj hrvatski ponos bio je bačen ravno u blato. Oni se nisu žalili, pristojni su ljudi, ali naprosto crkneš od sramote. Turistička zemlja, raj na zemlji, a vlakovi kao iz pretprošlog stoljeća. Ma kakav »Vlakom prema moru«, kakav popust na kartama, trebao bi HŽ plaćati ljudima da ih vozi kao stoku.

UTORAK: Dijete i svjetina

Split bjesni, prema pravomoćnoj odluci suda, dječak treba biti vraćen ocu u Italiju. Ispred stana u kome žive majka Nina Kuluz i njezin sedmogodišnji sin Cesare galami dvije tisuće ljudi, po svoj komad medijske pažnje došla je i Severina. Taksisti ogorčeno trube, podižu se zastave i transparenti. Iz nekog razloga okupljeni pjevaju »večeras je naša feštaaaa, ko ne pije Dalmatinac nije« i hrvatsku himnu od prve do zadnje. Nitko od njih pritom nema pojma što se događalo iza tih vrata prije nego što će majka strpati nešto stvari u kofer i pobjeći s malim iz Italije u Split, a onda, bez očeva znanja, na više godina nestati u Bosni.

Okolnosti te obiteljske drame cijeli dan ostaju misterij i za gledatelje svih tih populistički odrađenih TV priloga s ekstenzivnim insertima s prosvjeda koji se vrte cijeli dan, ali bez ikakovg objašnjenja kako to da je otac dobio spor, a majka ga je izgubila. Kakva su obrazloženja presude u korist bivšeg supruga? Tko su uopće to dvoje ljudi koji se sada otimaju oko djeteta, je li riječ o kredibilnim građanima i roditeljima? I je li bilo propusta, i kojih, u postupanju centra za socijalni rad, policije i suda u Hrvatskoj i Italiji.

Kontradiktorni komadići priče pojavit će se tek u danima poslije, kada je ovrha nad djetetom odgođena, a grupa za podršku otišla za svojim poslima. No, bilo kako bilo, u ovakvoj stvari nitko od nas ne može se mirne savjesti svrstati ni na jednu stranu. Kad zakaže roditeljski par, pravo na arbitražu ima samo sud. Sud, naravno, može pogriješiti, ali zato postoje pravni lijekovi i više instance i to je jedini mogući put da se spor okonča. A agonija tu opet ne prestaje, samo se nastavlja na drugi način. Zato pazite s kim stvarate novi život i kakve odluke donosite. Svjetina će se razići, vrijeme će poteći, a vaše će dijete najžešće ispaštati zbog vaših pogrešaka.

SRIJEDA: Tri reda za Bernardića

Raspao se HNS, raspada se i SDP. Plenković može vladati dok mu se sviđa, voćnjak je njegov i božji. Tijela SDP-a nisu više u stanju donijeti nijednu odluku a da ona nije sporna s aspekta legitimiteta. Spali su na mjeru tehničke validnosti. Sad su imali sastanak Kluba zastupnika. Glasali su o smjeni Milanke Opačić i Miranda Mrsića sa saborskih funkcija koje su stranci pripale u postizbornoj raspodjeli vlasti. Prijedlog Predsjedništva je potvrđen. Opačić više nije potpredsjednica Sabora, Mrsić više nije predsjednik Odbora za rad. Bernardić je želio nove ljude umjesto kritičara koji ga pred cijelom zemljom pozivaju na ostavku.

Ali, evo kako ta odluka donesena. Desetak članova Kluba, zastupnika SDP-a uopće se nije pojavio na sjednici, toliki autoritet ima vodstvo stranke, ni na sastanke ih ne mogu dovabiti. Devet je glasalo protiv smjene, jedan suzdržan, jedan nije htio glasati. Za smjenu je, dakle, diglo ruke samo 15 članova Kluba. Bernardić je pobijedio, ali tanko i žalosno, takav mu poen ne služi na čast, ni njemu, a ni stranci. Nema tamo više nikakve kohezije, nema politike, samo klanje, međusobne optužbe i borba za položaje koji su im preostali. Nema ih ni u medijima osim kako se svađaju i rade jedni drugima o glavi. Bernardića se više ni o čemu ne citira osim negdje postrance, u tri reda, to je mjera njegove političke težine. Srela sam nekidan poznatog SDP-ovca koji se sasvim izmaknuo iz stranačke priče. Pitam ga, dobro, kad se ovi vaši misle srediti? – Nema tu više pomoći – kaže mi apatično. Milanka Opačić sada zdvaja kako vrh SDP-a vodi stranku u propast i upozorava Bernardića da mu se Aleksandra Kolarić sprema preoteti fotelju. Ali Kolarić, Petrović, Pavlović, Mirković, Janković, skoro bilo tko. Jer ovako odmah mogu zatvoriti butigu.

ČETVRTAK: Eto nam posljedica herojskog povlačenja

Konačnu odluku Stalnog arbitražnog suda u Haagu o granici između Hrvatske i Slovenije naši političari jednodušno odbacuju jer je mi ne priznajemo (Plenković), ona nas ne obavezuje (Grabar- Kitarović), ona ne postoji (Milanović), ona nas se ne tiče (Kosor), nevažna je (Pusić) i tako redom. Nije čudo.

Svi su oni i njihove stranke bili involvirani u dugi i mučni proces koji je prethodio odluci da će se pitanje granice predati na odlučivanje međunarodnoj instanci, a u kome dvije države nisu bile u stanju prevaliti preko leđa to bilateralno pitanje. Sudjelovali su u postizanju dogovora da se ide na arbitražu. Ali u odsudnom trenutku naša politika nije imala zrelosti i pameti postupiti ispravno i zato smo sada u nebranom grožđu.

Odsudan trenutak bio je onaj prije dvije godine kada se saznalo da slovenska strana, agentica i sudac koga je imenovala Slovenija, pokušavaju ispod stola utjecati na ishod presude. Kad je puknuo skandal i objavljene snimke njihovih razgovora, morali su priznati svoja zakulisna djela i odstupili su. Međunarodna zajednica inzistirala je da se arbitražni proces nastavi, ali Hrvatska se smjesta odlučila povući. Sabor je jednoglasno donio takvu odluku. Upravo to je ta »herojska« odluka koja će nas koštati.

Umjesto da glumi uvrijeđenu nevjestu, hrvatski politički vrh trebao je inzistirati da se izmijeni kompletan sastav vijeća kako bi se moglo nastaviti s postupkom. Diplomatskim razgovorima to se moglo ishoditi jer je riječ o principijelom stavu. No oni su radije inscenirali dramatičnu gestu za instantni aplauz u domaćoj javnosti. Tako rade i sada kad treba vidjeti kako, s ovim što smo dobili, ljudi mogu što lakše živjeti. Jer, koliko god oni zabijali glavu u pijesak, stvar je završena i neće se promijeniti.

PETAK: Policija je glupa

Neuko je i nezrelo pokrivati pozive na fizičku odmazdu ili ubojstvo pravom na slobodu govora, ali ovo prelazi svaku mjeru. Nakon niza privođenja zbog prijetnji visokopozicioniranim osobama na društvenim mrežama, policija je u Našicama privela i 22-godišnjeg Slavonca jer je na Fejsbuku »vrijeđao policijska službenike«. Da su policajci »izučili samo da budu debili i da slušaju zapovijedi«, momak je napisao na stranici Ivana Pernara. Zahtjev da ga se ispita »radi daljneg kriminalističkog istraživanja« poslan je iz II policijske postaje u Zagrebu. Momka su probudili rano ujutro i odveli ga u stanicu kao da je dilao pet kila heroina ili opljačkao Finu.

Ma jesu ti ljudi sišli s uma? Vide li ovo ravnatelj policije i ministar? Mislila sam kako su optužbe da ova vlast pretvara Hrvatsku u policijsku državu pretjerano granatiranje, ali sad se moram ispričati. Ili vi ministre Božinoviću pođite k tom dečku s pola kile kave pa ga zamolite da vam oprosti. Jer ovo nemate pravo činiti. Barem dok HDZ ne promijeni Ustav i vrati članak 133. i verbalni delikt. Momak je, uostalom, bio u pravu, ovo može pasti na pamet samo glupanima.