ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Je li ispravno reći Žalac ili lažac?

Pregled tjedna

Sanja Modrić

24. ožujak 2019 07:28

Foto: Darko JELINEK

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK S aktivistima nikad, s glumicom odmah

Nikad se nije sastao s udrugama za zaštitu ljudskih prava. Nikad s prekaljenim aktivisticama koje sve ove godine savjetuju i spašavaju žene i djecu, žrtve podivljalih partnera. Nikad ni s novinarima jer njima je, po njegovom mišljenju, fajn. Kao pored turskog groblja, pored svih tih organizacija prolaze cijeli mandat i njegovi ministri dignuta nosa. Ali već u ponedjeljak Plenković je, okružen s pola Vlade, skoro tri sata zasjedao s glumicom Jelenom Veljačom i vodstvom akcije spasime. Nakon njega, brže bolje ih je pozvala k sebi i Kolinda Grabar Kitarović.

Već sam pohvalila Veljaču i ekipu koja je za nekoliko dana skupila 50.000 potpisa podrške inicijativi protiv nasilja u obitelji, zatražila od vlasti pomoć za slabe i kažnjavanje nasilnika. One su izvrsno lansirale priču i ovdje ne govorim o njima. Nego o Plenkoviću i Kolindi.

Nikakav interes ni jedno ni drugo nisu pokazali za suradnju s požrtvovnim volonterkama koji ustaju usred noći da pomognu u strašnim obiteljskim dramama ne pitajući za naknadu, plaću, ni sinekuru. Njih dvoje nismo nikad vidjeli ni pred jednom kućom gdje su se dogodili svima poznati slučajevi fizičkog zlostavljanja da pošalju poruku, poguraju institucije i stanu na stranu žrtava. Gospođe iz Baba i Autonomne ženske kuće nikad nisu pozvane na ručak na Pantovčaku. Ali uzrujana glumica, zvijezda, to je već nešto sasvim drugo. Nju se prima za tili čas. Jer ona nije raskrvavljena. Nema počupanu kosu ni modrice po leđima. Ne vuče za ruku troje prestravljene djece s kojima više nema kamo. Sve je s njom ufino. Popije se kavica, zabrinuto se povlađuje njenom zgražanju, lako se sve obeća, izađe se s velikom pompom pred kamere. Samo što onda ozbiljna stvar počinje jako vonjati na šaradu.

UTORAK Baš sada nije trenutak da se bune zbog Bandića

Imam prijedlog za sve zgađene profesore, docente, asistente i njihove dekane na fakultetima Zagrebačkog sveučilišta koji – kako čujemo – s akademskim gnušanjem komentiraju glasanje premoćne većine sveučilišnog Senata da se pokrene postupak za dodjelu počasnog doktorata Milanu Bandiću. Kažem »čujemo«, jer fakultetski nastavnički kadar kuloarski negoduje, glasa im se ne čuje. Vrlo rijetke iznimke su nekoliko pojedinaca plus Filozofski fakultet i PMF čija su se Vijeća izričito usprotivila honoriranju Bandića počasnom titulom. Ostali rogobore u diskreciji. U svojim haustorima, pred susjedom, gospođom Dragicom. Na privatnim kavama. I šaptom po hodnicima oko svojih predavaonica.

Rekli bi oni svašta protiv ove svinjarije s Bandićem. Ali baš sad im je malo nezgodno jer im upravo trebaju izaći knjige, očekuju viša zvanja, predstojnik im ionako nije sklon, mjerkaju mjesta šefova odjela i katedri, ugovaraju projekte, baš im se sad trebaju isplatiti neki dug… Dakle, što se može, trenutak je krajnje nepraktičan da se baš sada javno izlože. Pa će se značajno pogledavati i, kad ih nitko bitan ne vidi, ironično podizati obrve.

Nisu oni za ovo, ali htjeli bi da Bandića otkanta netko drugi. Da mediji izvrše neviđen pritisak. Da graknu političari. Ili da pukne strašan grom pa da se povjerenstvo za Bandića razbježi. Samo što to tako ne ide, draga gospodo. Sveučilište je vaše autonomno igralište. Vi ste birali koji će vas ljudi predstavljati u Borasovom Senatu. Vi ste stali iza rektora Borasa. I vi ste odgovorni svojim studentima i društvu ako igrate kao kalkulanti i kukavice. Od takvih se nema što naučiti pa da imaju osam doktorata. Prijedlog, dakle, glasi: odlučite se, časna elita ili biti bijedni poslušnici. Pa kako odlučite, tako će vam se i pisati na kraju.

SRIJEDAUrota protiv ministrice

Ministricu Žalac žele politički dotući mračne snage iz HDZ-a. Prljavo joj podmeću i uvaljuju je iz jedne gabule u drugu. Prvo su bombonima podmitili onu djevojčicu da izađe na cestu kako bi je ministrica kresnula autom. Neopaženo su gospođi Žalac u Vuitton torbu gurnuli dozvolu koja ne vrijedi skoro tri godine. U svojoj slijepoj mržnji, izbrojili su joj čak i skupe šalove i nakit, stvar je time doista moralno prevršila svaku mjeru.

Strašno potresena ministrica – prije nego će zbog nepravde zaplakati pred kamerama – otišla je odmah nakon nesreće na krstitke svojoj prijateljici da se malo opusti u privatnom krugu. Ali, ne lezi vraže, njeni su dušmani iz HDZ-a novinarima dojavili da je i ta bliska prijateljica nedavno izazvala prometnu nesreću nakon koje je pješakinja završila u bolnici s potresom mozga. Vjerna prijateljica bila je popila ohoho alkohola i pobjegla je s mjesta nesreće. Ali policija protiv nje nije podnijela kaznenu prijavu. Kao ni kasnije protiv ministrice Žalac. Jer su zaključili da ni u jednom od tih događaja »nije bilo elemenata kaznenog djela«.

Institucije su, dakle, rekle svoje. Ali ovima iz HDZ-a to opet nije bilo dosta i nastavili su rovariti. Pokazali su medijima taj neki skupocjeni Mercedes E klase u ministričinom dvorištu i provalili da im se njime i sama ranije veselo pohvalila. Smjestili su joj i tog nekog Jollyja od kojega je stigao taj auto kad je njemu stigao kredit od državne banke HBOR. Budući da neprijateljima ministrice Žalac ništa nije sveto, napakirali su u svom bjesnilu i ministru Zdravku Mariću pa smo onda vidjeli kako taj član Vlade sjedi poput pajaca na ramenima tog istog Jollyja i navija za reprezentaciju. S propusnicom Hrvatskog nogometnog saveza oko vrata. Ukratko, da ti pamet stane. Zato je gospođa Lažac, pardon Žalac, morala javno raskrinkati tu nezapamćenu mafijašku urotu i optužiti neimenovane stranačke drugove. A sad se još priča da će je Plenković smijeniti. Pa stvarno nema pravde na svijetu.

ČETVRTAK U zatvor za pronevjeru, pa za direktora u HEP

Svatko će reći da osuđenik na zatvorsku kaznu za pronevjeru općinskog novca više nikad nema što raditi ni na jednom javnom položaju. Ali to je u Hrvatskoj samo mišljenje običnih građana kod kojih još nije zgasnuo osjećaj moralnog reda. HDZ i HNS, kao povremeno ni druge političke stranke, s time se ne slažu jer stoje na braniku zaštite ljudskih prava svojih »nezamjenjivih« kadrova.

I tako je funkcijom direktora HEP-a u Karlovcu nedavno nagrađen stanoviti Zvonko Spudić, nekad HDZ-ov načelnik općine Barilović, koji se kasnije upisao u HNS-a i postao predsjednik HNS-a u Karlovačkoj županiji. Tip je 2011. godine u zatvoru odgulio 14 mjeseci jer je iz općinske blagajne maznuo za sebe 140.000 kuna. A sada upravlja velikom ispostavom državne tvrtke, u kojoj kadrovira vlada HDZ-a i HNS-a, a gdje mu je novac poreznih obveznika ponovno u rukama. Uprava HEP-a u tome ne vidi problem i pravi se grbava, jer je, kažu, Spudić »rehabilitiran« i više se ne smije spominjati kazneno djelo zbog koga je osuđen. Voljela bih vidjeti ozbiljnu privatnu tvrtku koja bi bila tako benevolentna prema nekome kome se tuđi novac lijepi za prste. No zato takvi ovdje imaju državu.

PETAK Mora se praviti razlika

Odluka austrijske biskupije da se zabrani misu na Bleiburgu je konačna. U Austriji se na Bleiburg gleda kao na fašističko okupljanje. Rekao je to predsjednik Austrijske biskupske konferencije Christoph Schönborn na pressici visokog crkvenog tijela. Spomenuvši i okolnost da se u Hrvatskoj Bleiburg smatra dijelom »povijesti predaka«, predložio je da se »to bolno razdoblje kompleksne povijesti« obradi zajednički, uz pomoć povjesničara. Bio bi to jako važan proces jer bi spriječio »da se ta tema instrumentalizira od strane raznih skupina«. »To ne želimo«, izričit je kardinal Schönborn. A instrumentalizacija u Hrvatskoj je očita. Nitko normalan ne bi bio protiv toga da se komemoriraju one bleiburške žrtve koje nisu sudjelovale u zvjerstvima u Hrvatskoj i drugim zemaljama u okruženju na stranih Hitlerovog fašizma. No, ovdje se postradali ne odvajaju, ne pravi se razlika, to je postao uobičajeni dio političkog narativa, i to je osnovni problem. Za to trpanje svega u jedan koš odgovorni su politički predstavnici desnice, Katolička crkva i određene filoustaški nastrojene udruge, ali i onaj drugi dio javnosti jer protiv toga nije dovoljno ustrajno dizao glas. Normalni ljudi ne pristaju na to da se bleiburške žrtve izjednačavaju. Nemamo što plakati za krvnicima Pavelićeve NDH, četnicima Draže Mihailovića i ostalom bratijom okrvavljenih ruku koja je svoj kraj doživjela bježeći s ovih prostora od svojih jezivih zločina. Na to je očito mislio kardinal Schönborn kad je govorio o »kompleksnoj povijesti«. Tragično je koliko je takav pogled na stvari u Hrvatskoj zamućen.