Manji je šok izazvalo Kolindino izlijetanje na binu HNK i klanjanje publici zajedno s plesačima Baleta na premijeri Labuđeg jezera, nego Bernardićeva izjava dva dana kasnije da šefica države treba upravljati trima ministarstvima i postavljati ministre.

Onima koji ne poznaju kazališnu etiketu, a kod nas ih je mnogo, i pritom vole Kolindu, njezin ispad na pozornici bio je čak vrlo simpatičan. Hajde. Ali Bernardić se nije dojmio baš nikoga. Na njegovu bizarnu ideju nisu zinuli samo u njegovoj stranci, nego u svim strankama i u svim kafićima. Poslije su neki njegovi trbuhozborci ustvrdili da je Bernardić, na konferenciji Večernjeg lista »Hrvatska kakvu trebamo«, bio ironičan. Htio je, kao, reći da izravni izbor treba implicirati i snažniji utjecaja u vlasti. A ako želimo protokolarnu figuru na Pantovčaku, onda ajmo je birati u parlamentu, a ne više na neposrednim izborima.

UTORAK, 21.ožujka 2017.: Ornamentika »ruske zavjere«

U Hrvatskoj su neobično popularne jeftine teorije zavjere, čak i kad imamo sasvim dovoljno štofa za racionalno zaključivanje. Jedna od njih nadvila se i nad aferu Agrokor. U dijelu javnosti pod velikom su političkom sumnjom ruski kreditori na čelu sa Sberbankom. Prema agenciji Moody’s, kod njih se Todorić zadužio za 87 posto svojih bankarskih dubioza, a one iznose najmanje 3,4 milijarde eura.

Uz isticanje kako Todorića sada drže u šahu državne ruske banke, dr-žav-ne, implicira se da je osobno Putin naredio Sberbanku, kao najvećem kreditoru, da pokrene kolaps Agrokora. Tako ruski imperator navodno želi pokoriti naš trgovački i prehrambeni sektor i ostvariti »ruski utjecaj« u Hrvatskoj. Nije čudo što su mnogi amateri skloni rezonirati upravo na taj način kad stvari tako tumače i neki hrvatski političari i takozvani stručnjaci. Putin pokaže prstom na Todorića i hrvatski tajkun, koji upravlja s 15 posto nacionalnog BDP-a, počinje se rušiti u paramparčad. A onda je pod opasnom ucjenom i hrvatska Vlada. Brrrrr.

Nema doista lijepih riječi da ih se rasipa na Putina generalno i njegovu politiku, ali stvari su u slučaju Agrokor ipak puno banalnije nego što kazuje raspaljena mašta. Banke su posudile, banke žele svoj novac natrag, pa tako i ruske banke. Kad je vraćanje kredita pod velikim upitnikom, kao što jest u Agrokoru, kome sada treba posuditi još 2,7 milijardi kuna samo za kratkoročnu likvidnost, kod banaka se uključuje alarm jer žele spasiti svoju investiciju. Koncern koji propadne neće nikome ništa platiti, pa će Sberbank kreditirati Agrokor i dalje. Preuzimanje ih ne zanima. Ali za nove tranše, logično, imaju svoje uvjete jer žele biti sigurni da više ne bacaju novac u rupu bez dna. To je krajnje legitimno i ekonomski opravdano ponašanje. Sve drugo je ornamentika.

SRIJEDA, 22.ožujka 2017.: Krokodili u HDZ-u

HDZ ima troje kandidata za gradonačelnika Zagreba – Dragu Prgometa, Bandića i Brunu Esih. Tako Plenkovićevu stranku na Facebooku podbada bivši talentirani političar HNS-a Dragutin Lesar. I ta žaoka je sasvim umjesna.

HDZ nema sreće sa Zagrebom još od Tuđmanovog doba, kada se »oporbena situacija« nije tolerirala, pa su jednom čak kupili dvojicu HSS-ovaca i korupcijom osigurali većinu. Samo 5,41 posto glasova dobila je na prošlim izborima u Zagrebu njihova Margareta Mađerić. No puno godina bivši SDP-ovac Bandić figurirao je kao slabo prikriveni »pravi« HDZ-ov kadar. Sada se, međutim, jako strahuje da će dio njihovih opet glasati za Bandića, iako je to do jučer bila uobičajena situacija.

Problem bi mogao biti Drago Prgomet koga je Plenković izabrao za utrku u Zagrebu protiv volje zagrebačkog HDZ-a. Stranka koja vodi državu i treba se napokon distancirati od Mileta Fontane i njegovih optužnica. Plenković je u tom smislu donio racionalnu odluku.

No hoće li glasači HDZ-a prihvatiti taj diktat ili će dio njih – i koliki? – ostati s Bandićem. Protiv Prgometa najviše rogobore prvaci stranke u glavnom gradu, no javno se o tome ne usude ni zucnuti. Manifestni otpor pruža samo Zlatko Hasanbegović, član nacionalnog stranačkog Predsjedništva i potpredsjednik gradskog HDZ-a, koji je toliko uvjeren u svoju karizmu da je kontra Plenkovića i Prgometa odlučio zaigrati svoju igru s Brunom Esih i njenom listom. Ta skupina, naravno, pikira na glasove HDZ-ove desnice, a Bruna Esih, ravno iz Plenkovićevog kluba zastupnika, poručuje šefu stranke da je morala izabrati svoj put zato što je ona autentična Tuđmanovka. Znači on, Plenković, nije.

Prema tome, gužva je počela. Stvarno će HDZ-ove glasove razvlačiti troje kandidata. A od toga kako će se listići podijeliti ovisi hoće li Plenković na kraju doživjeti sudbinu onog momka u Australiji koji je nekidan skočio u rijeku punu krokodila uvjeren da mu neće biti ništa. A onda su ga izgrizli i eno ga u bolnici.

ČETVRTAK, 23.ožujka 2017.: Šiške Antonije Blaće

Industrija zabavnih vijesti, dominantno oslonjena na marketing, ustrajno radi na zaglupljivanju građana. I oni bi se trebali truditi da ljudi postanu pametniji, bolje obaviješteni, logički verziraniji, racionalniji u svojim odlukama. Ali brus. Evo baš gledam jednu iz nepregledne močvare tih vijesti iz nesvijesti. Voditeljica Antonija Blaće drznula se skratiti šiške. Tvrde da je to proizvelo šok. Em šiške, em više nije plavuša, nego brineta. Zamisli! Cura bila kod frizera, ošišala se i eto je u novinama. Na strašnom sudu žute štampe. Pa u redu da je odrezala uho kao Van Gogh, ali šiške!

PETAK, 24.ožujka 2017.: Dobra vijest: Za iseljavanje su krivi mediji

Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka, koga prati fama grada iz koga autobusi najviše naših ljudi odvoze na rad u inozemstvo, uhvatio se matematike i potvrdio da boom iseljavanja traje godinama. Izračunao je da je Osijek od 2011. napustilo 13.000 građana. Ostalo ih je 95 tisuća. Tako je u cijeloj Slavoniji, a i u mnogim drugim krajevima. Ljudi idu, ne vraćaju se i ne misle se vratiti. Ako se ovaklo nastavi, loše nam se piše.

Ali dobra je vijest da uzrok tome nije stanje u Hrvatskoj. Nego mediji. To je prije koji dan izjavio ministar rada Tomislav Ćorić na Veleučilištu VERN. Prema njegovom mišljenju, tajna tolikog iseljavanja je to što je Hrvatska upala u stanje apatije. To je razlog egzodusa radno sposobnog stanovništva i odljeva mozgova. A za to bolesno stanje »dobrim su dijelom« krivi mediji.