Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK 20.2. Filmove prvo Jurčeviću na pregled

Prosvjed filmaša protiv političke invazije na HAVC fakat je izgledao kao vatrogasni dom u Mrduši Donjoj 1951. godine. Skupina gnjavatora nešto hoće i nešto se buni, a komesari poskakuju s mjesta, pljuju ih da su »smradovi« i reakcionari i groze se da će ih baciti u tamnicu jer »hrvatski narod« traži glave tih izdajničkih pijavica.

Samo ovo je bila 2017. godina, a umjesto u seoskom vatrogasnom domu, egzorcizam nad glumcima, redateljima i producentima odvio se u zagrebačkom kinu Europa. Zgodna ironija, baš u Europi. A ulogu komesara odigralo je desetak osoba koji su na skup državnih neprijatelja banuli u svojstvu »branitelja«.

Koga su predstavljali »branitelji«, to nitko nema pojma, ali komesarski zdrug predvodili su povjesničar i ideološki gojenac Šeparovićevog i Tomčevog »nacionalnog etičkog sudišta« Josip Jurčević, te Zorica Gregurić, ženski avatar Željka Glasnovića. Ona se prsi legitimacijom Koordinacije udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata, zapravo neformalne i neregistrirane »udruge«, čije ime, međutim, sugerira da je riječ o vrhovnom kolegiju svih braniteljskih organizacija u Hrvatskoj. Ma neee. Ali tko da prigovori?

U našoj postratnoj kulturi, pozovi se na to da si branitelj i u hipu si začepio sva usta. Automatski imaš pravo govoriti o filmu i scenarijima, postavljati granice bodljikave žice pred umjetničku autonomiju i najbolje znaš kako mora izgledati  sustav javne pomoći kulturi. Kako SUBNOR onda u Mrduši, tako ovi sada u Hrvatskoj. Stoga bi bilo najbolje da se više ne lovimo mačke i miša. Dajte, ministrice Koržinek, zakon da se filmovi i sve drugo što bi se moglo oteti domoljubnoj kontroli prvo nosi na pregled Jurčeviću, Tomcu i gospođi Zorici.

Što oni odobre, financiraj. U Mrduši se jasno znalo kako stvari stoje. Pa neka se nedvojbeno utanači i danas. Tako će umuknuti i Doris Pack, Europska filmska akademija i svi drugi izvana koji pozivaju premijera i vlast da zaustave ovo ludilo oko hrvatskog filma. Kad im kažemo što smo, bit će im jasno da se lome uzalud. Premijer je, doduše, primio filmaše u četvrtak i zakleo se da politika nema pretenzija da komandira filmu. Ali to su još samo riječi.

UTORAK 21.2. Dobra vijest: Bračka Sardina 80 posto izvozi

Ajmo nabrojiti hrvatske tvtke koje izvoze 80 posto. Nećemo ih se puno sjetiti.

Jedna iz male skupine odlikaša je Sardina u Postirama na Braču, tvornica za koju kod nas malo tko zna, a 80 posto prodaje vani,  i to od Japana i SAD-a, do Rusije i Australije. Istina, plaće su skromne. Za struganje krljušti i ostale operacije u konzerviranju ribe, doneseš kući 3.000 kuna. No posao radi 321 radnik, primanja redovita, narudžbi hrpa, a menadžment planira graditi i hotel, ekskluzivne vile i marinu. Moći će se i to jer godišnji prihod je 25 milijuna eura, fondovi EU na rapolaganju, a nove pogoni izgrađeni su prije tri godine.

Sve to saznaje se s proslave 110. obljetnice Sardine, jedne od dviju preostalih tvornica ribe na hrvatskom Jadranu, koja je preživjela privatizaciju, grabež i sve mućke tranzicije i opstala kroz nekoliko država i uređenja.

Čestitkama direktoru Mislavu Bezmalinoviću pridružila se i cijela svita gostiju iz Vlade i lokalnih vlasti na čelu s ministrima Tolušićem i Kuščevićem i županom Ževrnjom. Sardina bi svuda bila dobra vijest, a pogotovo u zemlji sa 803.000 siromašnih stanovnika, 80.000 radnika na minimalcu i 241.000 nezaposlenih.

No loša vijest unutar ove dobre je to što ministri i ostali politički glavešine trče slaviti samo rođendane uspješnih tvrtki koje, i bez njih, jako dobro znaju što će sa sobom. »Vrhunskih priča«, kako je Sardinu nazvao Tolušić. U mnoge i mnoge druge koje jedva drže glavu na površini nikad ne kroče nogom. Jer tamo nema tuđe slave da nezasluženo obasja i njih.

SRIJEDA 22.2. Iz Bruxellesa pišemo vam pismo

Ministar Milan Kujundžić ocjenjuje da hrvatsko zdravstvo, koje je, uza sve ostalo, dužno kao Grčka, ne treba reformirati nego samo malo bolje podesiti. Od njega, shodno tome, nema ideja za ni za kakve bitne promjene u resoru.

Ministar Pavo Barišić smatra kako nije točno da je hrvatsko školstvo loše i da je dizajnirano samo za štrebere. Od ministra uprave Ivana Kovačića ne dolaze signali da ima namjeru išta mijenjati u terotorijalnoj organizaciji države. Ministrica demografije, mladih i siromašnih Nada Murganić dolazi iz doma za stare i nemoćne i pitanje je koliko se reformi od nje smije i očekivati.

Ministar financija Marić, koji je na poreznom terenu odradio jedini ozbiljni posao ove vlade, bez obzira na to sviđaju li se kome njegove nove mjere, izraziti je optimist u pogledu rasta BDP-a i daljnjeg smanjenja javnog duga. A premijer Plenković stalno izražava veliko zadovoljstvo trendovima u Hrvatskoj.

Tako se inducira stav da možemo i trebamo biti mirni u pogledu budućnosti. No iz Bruxellesa je u srijedu došlo posve drugačije pismo. Ne provodite nikakve reforme, ocjenjuje se u izvještaju EK o Hrvatskoj. Nema ih u zdravstvu, mirovinskom sustavu, socijali, administrativnom uređenju, upravljanju javnim poduzećima itd, itd. A tako ste u perspektivi osuđeni na bijedni rast BDP-a od jedan posto godišnje, što vam nije dosta ni za otplatu duga.

Sam bog zna čuju li u Banskim dvorima ova ozbiljna upozorenja i kritike iz sjedišta EU. Za sada izgleda da ne. Ili se toliko hvale samo da smotaju građane.

ČETVRTAK 23.2. U Podravci sjaši Kurta da uzjaše Murta

Novi Nadzorni zasjedao je dva dana, ukupno 10 sati, na tajnim lokacijama, prijetilo se ostavkama, intervenirao je premijer. Ali priča oko Podravke je kratka i banalna. Sjaši Kurta da uzjaši Murta. Iliti: politka ne pušta. Ministar državne imovine Goran Marić zauzeo je na skupštini Podravke stolicu predsjedavajućega premda država u toj kompaniji ima samo 25,4 posto dionica, a mirovinski fondovi čak 49 posto. Na HTV-u je oštro prozvao dojučerašnjeg direktora Zvonimira Mršića zato što ga je dovela politika, to jest SDP, sugerirajući zaokret u kome će Podravka dobiti »kvalitetnu i kompetentnu« upravu.

Nevjerojatno je kako sadašnja garnitura misli da je svatko osim njih glup pa da ljudi ne vidi da je njihova formula identična. Jerbo za Podravku – opet – nije raspisan međunarodni natječaj za najboljega od »kvalitetnih i kompetentnih«, nego je ministar Marić, kao eksponent političke vlasti, naprosto postavio svog čovjeka. A s paradražavnim fondovima iza zavjese je postignut deal o podjeli plijena.  

Podravku, dakle, opet preuzima politički namjesnik, jedino što je bivši, srećom, bio ekstra upješan, iako ta »sitna« pojedinost nije nikoga zanimala. A za ovoga Marićevoga ćemo tek vidjeti. To je Marin Pucar, član uprave Podravke u doba afere Spice, kasnije direktor Zvečeva, bivši član HSS-a, a sada, ne zna se.  

Ali i drugog kandidata, HDZ-ovca Gordana Kolaka, gurao je ministar, bio je to Damir Krstičević. Kolak je Krstičevićev savjetnik i član Vijeća za domovinsku sigurnost Kolinde Grabar-Kitarović. Plenković je popustio Mariću. Motiv gospodarstvenika u Hrvatskoj da budu članovi stranaka ionako je samo to da se dočepaju najboljih pozicija.

PETAK 24.2. Kako domovinu vide djeca

Kakvo smo društvo stvorili potpuno jasno vide naši sinovi i kćeri. Nemojmo se zavaravati da smo od njih nešto sakrili. Roditelji mogu govoriti djeci što žele, ali ako im vlastitim primjerom ne pokažu ispravno ponašanje, badava im sva priča. To je taj obiteljski plan, a ista pravila vrijede i na društvenoj pozornici.

Kako su odlično djeca pročitala koje su osobine i vrijednosti najvažnije u Hrvatskoj, pokazuje anketa Instituta za društvena istraživanja  o stavovima 14-godišnjaka koju prenosi Globus. Odgovori nas mogu posramiti. Jer 49 posto osmoškolaca smatra da su za uspjeh najvažnije »veze i poznanstva«. Druge ključne agense uspjeha učenici ne vide u kompetencijama, niti diplomi, ni u zalaganju, ni u poštenju. Navažnije je biti »lukav i promućuran«, bogat, spreman podmititi utjecajne i politički podoban. Samo 21 posto tinejdžera vjeruje da znanje donosi društvenu promociju, poziciju i ugled, a samo 18 posto uzda se moć sveučilišne naobrazbe.