Praznici su iza nas – i uskrsni i prvomajski i spojeni vikendi, obilježena je i 30. obljetnica VRO-a Bljesak, političari su odradili protokol, a premijer i predsjednik se čak i rukovali, na oduševljenje okupljenih građana na proslavi obljetnice u Okučanima. I sada može krenuti cirkus, odnosno kampanja za lokalne izbore, zakazane za 18. ovoga mjeseca, koja je po mnogočemu odavno počela.

I prije nego nas stranke, liste i koalicije počnu zasipati predizbornim plakatima, skupovima i spotovima, ustima punima obećanja i jeftinih populističkih floskula ne bi li se ušićario glas više, ostanimo još malo u hrvatskoj realnosti na koju su nas jučer podsjetili sindikati u povodu Praznika rada. Iako će se Vlada pohvaliti da se od početka njezina mandata, još od daleke 2016. pa do danas, minimalna plaća više nego udvostručila, i to s 414 na 970 eura, ostaje »nezgodan« podatak da više od 70 posto zaposlenih u Hrvatskoj ima plaću manju od prosječne, koja je u godinu dana porasla za 9,5 posto, a porasla bi i više da nije bilo inflacije. Pa su sindikati stoga predložili tri vrste minimalne plaće s obzirom na složenost poslova o čemu se Vlada tek treba očitovati. A i poslodavci, kojima je muka i od ovog jednog povećanog minimalca, a kamoli da moraju isplaćivati još dva dodatna i povećana. Enorman rast minimalca u zadnjih devet godina nije se, izgleda, posebno dojmio predsjednika Republike čiji je izaslanik na obilježavanju Praznika rada u Tvornici kulture primijetio da smo unatoč tom rastu i dalje na začelju Europske unije, »gdje smo i bili«.

Nezgodan je i podatak da nam pada broj zaposlenih u industriji, a sve više raste broj radnika u uslužnom sektoru, što poslodavci opet pripisuju velikom rastu minimalca pa žele promijeniti strukturu gospodarstva prema djelatnostima s višom dodanom vrijednošću, kako više ne bismo bili trgovačko-uslužna ekonomija nakon što smo u 1990-ima fiksirali tečaj kune prema njemačkoj marki i kasnije euru i time zagušili izvoz i proizvodnju, a omogućili uvoz svega i svačega.

Nezgodno će u predizbornoj kampanji vladajućima biti opravdavati odlične makroekonomske pokazatelje i činjenicu da je 21,7 posto Hrvata prošle godine bilo u riziku od siromaštva i da si više od trećine kućanstva, prema anketi koju je proveo Državni zavod za statistiku, ne može priuštiti godišnji odmor u zemlji koja uskoro postaje članicom OECD-a.

I nakon što je hrvatska realnost još jednom potvrdila da je statistika netočan zbroj točnih podataka, možemo se zavaliti u fotelju i uživati gledajući političku predizbornu realnost u kojoj se političari i svi željni vlasti međusobno čerupaju i vrijeđaju, a ako je suditi po dosadašnjim predizbornim kampanjama, i ovog puta nas očekuje spektakl.

U iduća dva tjedna pred lokalne izbore vladajući će se već tradicionalno hvaliti odličnim makroekonomskim pokazateljima, no i oporba je naučila pravila igre, pa je, primjerice, Možemo! u Zagrebu, baš pred izbore, svečano otvorio radove na gradnji novog stadiona u Kranjčevićevoj. Vidi se da smo članica Europske unije jer više ne otvaramo mostove koji ne vode nikuda, poštanske urede koji ne rade ili ceste koje su već bile otvorene za neke prošle izbore.

Slijedi nam, dakle, utrka za gradonačelnike, načelnike općina, gradska i općinska vijeća, župane i županijske skupštine i Skupštinu Grada Zagreba. Za mjesta gradonačenika u 20 velikih gradova i Zagrebu natjecat će se 107 kandidata, a 18 aktualnih gradonačelnika ide po još jedan mandat.
Na lokalnim se izborima natječe i najdugovječniji hrvatski gradonačelnik Darijo Vasilić koji je na čelu Krka od 1993. godine. Fotelju gradonačelnika ponovo žele i Željko Kerum i Josipa Pleslić (bivša Rimac), a u Puli čak devetero kandidata plus aktualni gradonačelnik. Ni gradonačelniku Slavonskog Broda 20 godina nije dosta na čelu grada pa ide u još jednu utrku.

Tako nam nakon uskrsnih i prvomajskih praznika, 18. svibnja slijedi praznik demokracije, samo ga nećemo moći spojiti s vikendom jer pada u nedjelju. Da se predsjednika Milanovića pitalo, možda bismo dobili još jedan produženi vikend.